Iako znaju da zbog epidemioloških mjera, na 25. godišnjicu obilježavanja genocida nad Bošnjacima Srebenice, zaštićene zone UN-a u julu 1995. godine, 11. jula u Potočare neće doći veliki broj posjetilaca, majke Srebrenice privode kraju pripreme za smještaj gostiju. 

Uređuju avlije

Vrata domova, ali i svoja srca, kako su poručile, majke Srebrenice širom će otvoriti za znane i neznane goste. Privode kraju uređenje avlija, krečenje i uređenje kuća, kako u gradu tako i u selima. 

Fazila Efendić, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“, koja je na ovoj funkciji zamijenila rahmetli Hatidžu Mehmedović, za „Avaz“ kaže da su se organizirale za doček i smještaj musafira koji svakog 11. jula iz BiH i svijeta dolaze da s njima podijele tugu i bol. 

- Znamo da zbog koronavirusa ove godine neće biti organiziranog prijevoza na komemoraciju, ali mi smo spremne primiti svakog ko zakuca na naša vrata. Svako ko dođe u naše kuće ima gdje prenoćiti, odmoriti se, osvježiti. Niko umoran i gladan neće otići iz naših avlija - kazuje nam Efendić.

Na konak, a često i odmor kod hadži Salihe Osmanović iz Dobraka, na lijevoj obali Drine, dođu i znani i neznani, rodbina, komšije, prijatelji iz Federacije BiH i dijaspore. Bude, kako kaže, i stranaca iz cijelog svijeta.

Puna kuća

Tokom ljeta i za komemoraciju napune se njena cijela dvospratna kuća i pomoćni objekti u avliji. Neki se najave, a neki ne. Uglavnom, ko god dođe, ima gdje boraviti, svima bude komotno i nikoga s kućnog praga, poručila je, neće vratiti. 

Šuhra Malić iz Pećišta kod Srebrenice kaže da, kao i ranijih godina, očekuje punu kuću te se nada da će je i ove godine neko u kolicima odvesti na komemoraciju, da obiđe mezare svojih najmilijih i prouči Fatihu.

Sve ih je manje

Nažalost, svaki dan sve je manje srebreničkih majki i sve je manje onih koje idu na mezarja svojih najmilijih i obilaze brojna stratišta i masovne grobnice u Podrinju. Mnoge od njih ukopale su po kost, dvije. Ostale su željne svoje djece, a zadovoljstvo im je i njihov mezar, da imaju gdje otići kada im je najteže. Mnoge kažu da žele što prije umrijeti, da budu sa svojom djecom.