U Trebinju se život polako vraća u normalne tokove. Otvorene su sve radnje, pa i one zanatske, a među njima i obućarska vlasnika Milovana Antunovića. On kaže kako nisu radili puna dva mjeseca. 

- Rad nam je zbog pandemije koronavirusa bio zabranjen. Vlast je obećala da će izmiriti tekuće obaveze za mart i april - minimalac i doprinose, pa vidjet ćemo šta će biti. Nadam se da nas neće iznevjeriti - optimističan je Antunović. 

Cijena i kvalitet

U obućarskom poslu je već četiri decenije, a krajem ove godine ide u penziju.  

- Zanat sam završio 1978. godine u Nikšiću. Potom sam u Gacku iste godine otvorio radnju, a već naredne sam otišao na odsluženje vojnog roka. Tri godine kasnije nastavio sam s poslom. U Trebinje, u ortopediju Rudo, otišao sam 1985., gdje sam radio do polovine 2009. godine. Kada je preduzeće ugašeno, ponovo sam se vratio svom zanatu, otvorio sam radnju da porodica ima od čega živjeti i, evo, do danas sam tu - priča Antunović.  

Kaže da posla ima za onoga ko zna i hoće raditi. Od obućarskog zanata, dodaje, on i njegova porodica mogu solidno živjeti.

Kvalitetnu obuću, navodi on, zamijenila je ona kineska, a većina ljudi, kada nešto kupuje, gleda cijenu, a ne kvalitet.

Svima se žuri

Dodaje da žene mnogo više pažnje pridaju obući i odgovornije su od muškaraca kada je donesu na popravak.  

Stare „Singerice“

- U radnji se nalaze dvije stare „Singerice“, koje su ispravne i mogu poslužiti za sve što mi treba. Napravljene su tako jednostavno da se praktično i ne mogu pokvariti, a onaj ko je navikao na njima raditi, one sitne kvarove zna sam otkloniti - objašnjava Antunović.