Danas se navršilo 28 godina od kako je u selu Bijeli Potok kod Zvornika zarobljeno, a potom ubijeno više od 680 Bošnjaka. Zarobili su ih i u smrt odveli pripadnici tadašnje TO Zvornik, lokalne zvorničke policije i paravojnih formacija iz Srbije, a za većinom njihovih posmrtnih ostataka još uvijek se traga.
Tim povodom na Šehidskom mezarju u Memićima, gdje su, većinom, ukopani posmrtni ostaci do sada identificiranih žrtava sa Bijelog Potoka, danas su se okupili mnogobrojni članovi njihovih porodica, lokalni imama, predastavnika muftijstva Tuzle, predstavnika lokalnih udruženja žrtava, kantonalne i federalne vlasti, kao i najviši predstavnici Bošnjaka u vlasti Republike Srpske.
- Još uvijek se traga za 418 nestalih, ustvari ubijenih Zvorničana. Među onim zarobljenim na Bijelom Potoku tragamo za posmrtnim ostacima još njih 246. Godinama molimo, preklinjemo, tražimo od Tužilaštva BiH da se procesuiraju nalagodavci i izvršioci ovog zločina, ali, nažalost do danas, osim ratnog načelnika Zvornika Branka Grujića i takozvanog majora Pavlovića kojima je suđeno u Beogradu za ovaj strašni zločin u BiH niko nije odgovarao – riječi su Ahmeta Grahića predsjednika Udruženja nestalih Zvorničana.
Grahić navodi da su istražitelji Tužilaštva BiH još prije dvije godine prikupili skoro 200 izjava svjedoka o zločinu nad zarobljenicima sa Bijelog Potoka, ali da do danas nije podignuta ni jedna optužnica protiv izvršilaca i nalagodavaca tog zločina. Ono što uliva strah, ali i sumnju da do njihovog procesuiranja neće ni doći, jeste činjenica da su u ovih 28 godina mnogi svjedoci umrli.
Današnja komemoracija Šehidskom mezarju u Memićima bila je još jedna prilika da žrtve pojedinačno progovore o tragičnoj sudbini svojih porodica.
Skoro okamenjenu, s licem oblivenim suzama, u mezarju smo zatekli Dervu Halilović iz Đulića. Tog 1.juna 1992.godine zarobili su joj supruga, dva sina, oca, tri brata, tri bratića, sestrića....
- Svi su ubijeni. Kad su nas skupili na Bijelom Potoku, oteše mi mog Izudina iz ruku. Imao je 16 godina, zgrabiše ga, ja sebi vučem, oni sebi, kažu „može on nositi pušku“. Sada živim sama, a kako mi je, to samo moje srce zna. Stariji sin Šemsudin imao je 21 godinu. Sve ove žene koje danas gledate, skoro da nemaju muške glave u kući. – kaže Derva koja danas u Đulićima živi sama.
Sehriji Džinić na Bijelom Potoku je zarobljen sin jedinac čije posmrtne ostatke još nije pronašla. Muž joj je ranije poginuo i danas u svojim Đulićima živi sama. Njenoj komšinici Habibi Gojkić, također, na Bijelom Potoku su zarobili i ubili sina Senada, tri brata, dva bratića, dva djevera, djeveroviće....
Za Pašu Selimović iz Radave kod Zvornika, današnji dan - dan je , kaže, suočavanja sa životom kojeg „nikome ne bi poželjela“. Nakon rata se vratila u Radavu gdje živi sama, jer joj je sve što je muško bilo u njenoj porodici zarobljeno na Bijelom Potoku i ubijeno.
Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić, obraćajući se prisutnim na komemoraciji u Memićima, poručio je da su žrtve zločina nad Bošnjacima , gdje god da se zločin dogodio, sve više nezadovoljne radom Tužilaštva BiH i agencijama koje se bave istraživanjem ratnih zločina.
- Žrtve uporno pozivaju vlasti da otkriju gdje se nalaze posmrtni ostaci njihovih najmilijih. Zajedničko je za sve porodice da u svojim mjestima gdje su se vratili svakodnevno sreću one koji su ubijali njihove članove porodica, koji su ih maltretirali u logorima, koji su ih progonili. Nešto se mora uraditi da se to promjeni. Oni koji trebaju istražiti i kazniti počinioce ratnih zločina davno su trebali završiti ovaj posao. Nezamislivo je da mi u Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu, Prijedoru i drugim mjestima godinama srećemo ljude za koje se zna da su počinili ratne zločine. Oni su danas slobodni i, što je najgore mnogi od njih se nalaze na različitim pozicijama od lokalne, gradskih, entitetskih pa i državnih institucija sa kojih ponovo utiču na naše živote i kreiraju ambijent u kome mi živimo – poručio je, između ostalog, Salkić.
Ističući da je porazna činjenica da Tužilaštvo BiH svojim neradom, sebe svrtavaj na stranu koja će ih u u istoriji označiti kao one koji nisu radili svoj posao ,odnosno, procesuirali počinioce teških zločina čime se šalje jasna poruku novim naraštajima da se zločin isplati.
