Autobuska stanica Sarajevo. Sati je 15.30. Tridesetak ilegalnih migranata se uredno ukrcava. Velike torbe smještaju u bunker autobusa. Kreće put do Bihaća. Do granice s Hrvatskom. Vozači autobusa znaju da migrante neće moći dovesti do Bihaća. Znaju da će ih policajci izvesti iz autobusa u Velečevu, na ulazu u Ključ.
Posljednje dvije godine u ovom mjestu postoji policijski punkt. Tu je formiran i manji, privremeni kamp za migrante u kojem provode neko vrijeme dok se ne odluče na pješačenje do Bihaća. Volonteri Crvenog križa im pomažu. Daju hranu, osiguraju privremeni smještaj. Daju im toplu odjeću i, ukoliko ima potrebe, ukažu prvu pomoć. Oko 19 sati autobus stiže u Velečevo. Policajci ga zaustavljaju i iz autobusa izvode tridesetak migranata. Svi stoje pored autobusa dok ih službenici MUP-a upisuju i daju im papir. Svojevrsnu legitimaciju. Poznato je da migranti kriju svoj identitet. Daju lažne podatke.
Dok policajci rade svoj posao, jedan od migranata iz grupe koja je već smještena u privremenom kampu u Velečevu pritrčava autobusu. Policajac ga uočava i upozorava da se pomjeri od autobusa. Ali on ne odustaje.
Koristi trenutak nepažnje i ponovo pritrčava autobusu. Iznad lijevih zadnjih točkova autobusa zavlači ruku i provjerava je li mu stigla pošiljka?!
Kada shvati da iznad točkova nema ništa, razočaran se vraća svojoj grupi pokazujući im da nema pošiljke. Za to vrijeme policajci su koncentrirani na grupu koja je upravo stigla iz Sarajeva. Ovaj primjer još jednom pokazuje čime se sve služe ilegalni migranti. Pokazuje kako komuniciraju, šalju jedni drugima potrepštine.