Ako znamo da je kroz historiju ramazan, zajedno s muslimanima, prolazio kroz različita iskušenja, kao što su prirodne nepogode, brojne pandemije i brutalni ratovi, onda ni ovaj ramazan, ni mi u njemu, nismo imuni od takve vrste kušnje, kaže u razgovoru za “Dnevni avaz” bh. teolog, prof. dr. Šefik Kurdić. 

Saradnja i pomoć

Kako je na vas utjecalo svjetsko iskušenje koje je donijela pandemija? 

Koliko nam je izolacija pomogla da sami sebe preispitamo?

Svako iskušenje treba čovjeka očeličiti i probuditi mu volju za životom i dobrim djelima djela i povećati mu humanost i solidarnost. Upravo u panedmiji smo vidjeli da sam čovjek ili sama neka država, pa ni velika sila, nisu uopće moćni i dovoljni same sebi, nego moraju naći modalitet međusobne saradnje i bratske i komšijske pomoći. Zato je bitno u ovoj situaciji da priznamo Allahovu, dž. š., svemoć, a našu nemoć. 

Koliko nas je pandemija zbližila u našim porodicama, bližnjima, budući da je sve evidentnija otuđenost među ljudima?

Otuđenost ljudi jedni od drugih, pa čak i velika otuđenost u prodicama zbog ubrzanog načina modernog života, isprepletenim obavezama i zaokupljenim svekolikim dunjalučkim sjajem koji nas je usisavao u svoje blještavilo, učinio je da je takvo stanje, naprosto, vapilo za jednom pandemijom. Nama treba jak potres da nas probudi iz negativnog trenda u koji smo, posebno kao prodica, počeli tonuti. Nadam se da je korona, pored štetnih djelovanja, imala i nešto pozitivno, a to je zbližavanje.

Licemjeran odnos

Živimo u modernom dobu, tempo života je itekako ubrzan. Kako se oduprijeti svim izazovima? 

Smatrate li da je ramazan generalno izgubio izvornu čar, da se od svega pravi folklor?

Sjećam se svoga djetinjstva i čari koje je ramazan sa sobom nosio. Upoređujući ga danas sa onim što smo mu mi pridodali, jasno se primjećuje puno folklora i licemjernog odnosa koji je uprisućen u njegove čari. 

Čini mi se da se i kroz naš ramazan, pa i iftare, u posljednje vrijeme, uvuklo puno toga što više miriše na naše interese, nego što miriše na nekadašnje iftare. Iftari su prerasli u natjecanje u kojem se prepoznaje raskoš, bogatstvo, ogroman broj ljudi i glomazni jelovnik, što je upravo suprotno inteneciji posta.

Šta vama najteže pada u toj pogrešnoj folklorizaciji ramazana?

Zavist i mržnja

Mnogi post doživljavaju kao uskraćivanje od hrane, ali je on daleko od toga. Kako gledate na to? 

Kazali ste da musliman u svojoj praksi ne bi smio imati korupciju, nepravdu, ogovaranje, zavist i mržnju. Nažalost, sa tim se srećemo svakodnevno. Kako se promijeniti?

Ljudi su slabi, a posebno na različite interese koji se njih dotiču. Ako nemaju stalnu svijest o Gospodaru, onda će ih te anomalije zapljusnuti i totalno zaokupiti. Mito, korupcija, nepravda i druge negativnosti ophrvu čovjeka, ako nema mehanizama zaštite kroz iman i svakodnevnu konekciju sa Allahom, dž. š. 

Nažalost, ove anomalije ne zaobilaze ni brojne vjernike koji i poste i klanjaju. To samo pokazuje da su naš namaz i post, više formalni i folklorni nego suštinski i istinski.

Na kraju, kako uprkos svim izazovima opstati u vjeri?

Možemo slobodno konstatirati da je i ramazan Allah, dž. š., podario kao divnu priliku da, vraćajući se sebi, kroz ibadete u njemu, lakše otkrijemo smisao našeg života i uspješno se odupremo iskušenjima koja svakodnevno galopiraju na nas!