Bentbaša predstavlja jedinstven spoj prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti, sa 169 biljnih vrsta, a jedan od fantazmagoričnih podataka jeste da su na njenom području zabilježene 134 vrste dnevnih leptira.
Među kulturno-historijskim vrijednostima izdvaja se Kozija ćuprija, početak i kraj Sarajeva. Na sjednici održanoj 31. jula 2017. godine, Skupština Kantona Sarajevo usvojila je Zakon o proglašenju Zaštićenog pejzaža Bentbaša, kojim je definirano, između ostalog, da Kantonalna javna ustanova za zaštićena prirodna područja upravlja ovim područjem.
Ukupni obuhvat Zaštićenog pejzaža Bentbaša iznosi 160,9 hektara. Podijeljen je na dvije zone. Prva zona nukleus ima površinu od 16,9, a druga 144 hektara.
Na području Zaštićenog pejzaža Bentbaša prisutan je visok stepen florističke i faunističke te geomorfološke i hidrološke raznolikosti. O bogatstvu flore i faune svjedoči 70 različitih tipova staništa, 169 biljnih vrsta s visokim biološkim i ekološkim vrijednostima, 50 vrsta ptica, osam vrsta gmizavaca, šest riba i jedna vodozemca.
Geomorfološku raznolikost dokazuje dolina Miljacke s najrazličitijim oblicima kraškog reljefa, i to kraški, fluviokrški, padinski, fluvijalni i fosilni-tercijarni reljef, zatim pećina Toplik, stijene i plato Jekovca s pećinom, Babin zub i strme padine tipičnog kraškog terena ispod Bijele tabije, pećina ispod Šehove korije, Orlovo krilo te ušće i dolina Mošćanice (dio koji je u obuhvatu). Hidrološku raznolikost potvrđuju vodotoci Miljacke i Mošćanice, vrelo kod Korije i vrelo Abu Hayat kod Korije. U kulturno-historijske vrijednosti ovog zaštićenog područja spadaju Isa-begova tekija, Šehova korija s derviškim nišanima i Kozija ćuprija.
Predio Šehove korije, udaljen otprilike jedan kilometar istočno od nekadašnje mevlevijske tekije na Bentbaši, porušene 1957., svojom blizinom i prirodno ambijentalnim vrijednostima pogodovao je dervišima mevlevijama za obavljanje sufijskih meditacija.
Prema predanju, zikr su obavljali u pećini podno Šehove korije. Historičar Muhamed Hadžijahić navodi da su u pećini derviši provodili erbein, osamljivanje u trajanju od 40 dana. Samo značenje toponima Šehova korija (šejh ar. - starješina, duhovni vođa, misli se u ovom kontekstu na prvaka jednog reda; koru tur. – lug, gaj, šumarak, seoska šuma koja se pazi ), u prijevodu Šehova šuma, dokumentira da je taj predio pripadao dervišima.
Me
đu sarajevskim mostovima posebno se ističe Kozija ćuprija, svojom elegancijom oblika, zanatskom obradom detalja i načinom kako se uklopila u prirodu iz koje čini se kao da izrasta.
Ovaj stari jednolučni kameni most, biser orijentalne arhitekture, izgrađen je od domaćeg bijelog kamena i sedre, s očuvanim koraklukom (kamenom ogradom) i dva olakšavajuća otvora koji su dio arhitektonskog rješenja, ali i stilska odrednica mosta koja ga svrstava u 16. stoljeće, u vrijeme kada su nastali najljepši mostovi u Bosni i Hercegovini. Ime je dobio po starom drvenom mostu na čijem je mjestu sagrađen. U neposrednoj blizini mosta nalazile su se štale i kovačnica „pred kojom uvijek ima kola i konja“, a tu je stajala i poznata drumska mehana.
To je prostor na kojem su se zaustavljali karavani prije ulaska u Sarajevo, dočekivani uglednici, ispraćale hadžije. Bilo je to mjesto i za teferič Sarajlija.
Kozija ćuprija, jedan od najvrednijih spomenika kulture na zaštićenom području, predstavlja sklad s postojećom izuzetno značajnom i vrijednom vegetacijom. Ovaj objekt vanredne pejzažne arhitekture s neposrednom okolicom treba tretirati kao jedinstvenu cjelinu uz njegovu maksimalnu zaštitu, kao i zaštitu autohtonih i rijetkih vrsta i pejzaža.
našu okolinu i zbog naše djece.
