Sva tromost i neefikasnost državnog sistema najviše se prelama preko leđa običnog čovjeka. Posljednji primjer je slučaj 81-godišnjeg Fadila Sinanovića iz Kalesije, kojem je amputirana noga nakon ujeda psa lutalice jer u Domu zdravlja nije bilo vakcina protiv tetanusa koje je trebao primiti.
Ljekari su mu morali amputirati nogu da bi mu spasili život. I dok porodica najavljuje tužbu protiv odgovornih, ovaj slučaj samo je jedan u nizu sličnih.
Više sreće imao je njegov sugrađanin Ćazim Fazlić, koji je nakon ujeda psa, serum nabavio tek u Malom Zvorniku, u susjednoj Srbiji.
Nedostatak seruma protiv tetanusa dugogodišnji je problem u zdravstvenim ustanovama i apotekama u Bosni i Hercegovini koji niko ne rješava. Razlog nedostatka ovih lijekova na bh. tržištu je što se nabavljaju putem tendera. Procedure su komplicirane, dobavljači se žale, pa se cijela procedura otegne mjesecima.
I dok, naprimjer, zbog pada tendera za obnovu neke ceste šteta nije velika, ovdje su u pitanju ljudski životi.
Iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona kažu da ovo nije problem pojedinca, već države, i da su na to ukazivali. Države koja ga, očigledno, ne namjerava riješiti. U narodu bi rekli, ništa se neće promijeniti dok ne padne mrtva glava.
Onda će se, možda, neko i sjetiti da se iz Zakona o javnim nabavkama izuzme ovakva vrsta lijekova ili nađe neko drugo rješenje.
Pitanje je da li je to nekome u interesu, jer su tenderi postali veliki biznis i preko njih se sklapaju milionski poslovi. Trebalo bi da ljudski život nema cijenu, ali zavisi, izgleda, kako za koga i čiji su životi ugroženi.
Kada već nismo u stanju pse lutalice skloniti s ulica, onda bismo se morali pobrinuti da nam životi ne zavise od nekog tendera.
