Na današnji dan, 2. februara 1924. godine umro je čuveni pjesnik Aleksa Šantić.

Odrastao je u trgovačkoj porodici svoga amidže, pa se za taj zanat i školovao, ali ljubav prema poeziji je opstala. Ovaj Mostarac zbog svojih pjesama je bio i optuživan.

Pjesme su mu pune emocija, ljubavnih i rodoljubivih.

Jedna od najpoznatijih je sevdalinka "Emina".

Emina

Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,

prođoh pokraj bašte staroga imama;

Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,

s ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,

stid je ne bi bilo da je kod sultana!

Pa još kad se šeće i plećima kreće...

- Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...

Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina,

ne šće ni da čuje lijepa Emina,

no u srebren ibrik zahitila vode

pa po bašti đule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste

rasplete joj one pletenice guste,

zamirisa kosa ko zumbuli plavi,

a meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,

no meni ne dođe lijepa Emina.

Samo me je jednom pogledala mrko,

niti haje, alčak, što za njome crko'!...