Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine Munir Alibabić u nastavku svjedočenja kazao je da nema nikakvih saznanja o odgovornosti optuženog Dragana Vikića za zločin počinjen u aprilu 1992. godine u Velikom parku u Sarajevu, kao i da pod njegovom nadležnošću nisu bili Nedžad Herenda ili Jusuf Prazina.

Odgovarajući na pitanja Vikićeve odbrane, Alibabić, tadašnji načelnik Sektora državne bezbjednosti u Sarajevu, kazao je da nikada nije dobio informaciju o odgovornosti Vikića i Odreda za specijalne namjene, kojim je komandovao, za ubistva zarobljenika i odvoženje njihovih tijela.

Prema saznanjima svjedoka, Nedžad Herenda, za kojeg su bile informacije da je počinio ubistva, bio je u Službi državne bezbjednosti (SDB) Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), a ne pripadnik Vikićevog odreda. Dodao je da ni jedinica Jusufa Prazine nije bila pod Vikićevom kontrolom.

Alibabić je, napominjući da nije čitao pravilnik, kazao da je Vikiću nadređen bio ministar unutrašnjih poslova, a da mu je prvi pretpostavljeni bio pomoćnik ministra za policiju. U to vrijeme ministar je bio Alija Delimustafić, a pomoćnik optuženi Jusuf Pušina.

Svjedok se složio s braniteljicom Adnom Dobojlić da Vikić nije mogao djelovati bez naređenja pretpostavljenih. Složio se i da Vikić nije mogao utjecati na pripadnike Državne bezbjednosti s Asimom Dautbašićem na čelu, koji su s Odredom bili smješteni u Domu policije iznad Velikog parka.

Prema njegovim saznanjima, najmanje petorica inspektora Državne bezbjednosti napustila su službu, dijelom zbog pritisaka kako će svjedočiti o slučaju „Veliki park“, a dijelom zbog najave nekih radikalnih mjera.

Prema saznanjima svjedoka, zarobljeni vojnici su privedeni i zadržani cijelu noć u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Novi Grad, čiji je načelnik bio Malik Krivić. On je rekao da je SJB, nakon identifikacije zarobljenika, trebalo da obavijesti Centar službi bezbjednosti Sarajevo, kao i neke druge.

On je dodao da je Davor Matić zvani Mišo Žmiro, koji je, prema njegovim saznanjima, bio pripadnik Vojne policije ili jedinice Juke Prazine, preuzeo zarobljenike i odveo ih u Dom policije.

- Načelnik Stanice nije smio dati zarobljene jednom Matiću - kazao je Alibabić.

Odbrana ga je detaljnije ispitivala i o „šuri“, koju je označio kao paradržavno tijelo visokih funkcionera Stranke demokratske akcije, po čijem nalogu je djelovao i Dautbašić, kao i o jedinici „Ševe“ SDB-a.

Haški istražitelj

On je potvrdio da niko nije bio naložio ispitivanje Herende nakon informacija da je odgovoran za ubistva. Braniteljica je konstatirala da među živima više nisu Matić, Dautbašić i Prazina, kao ni rukovodilac SDB-a Nedžad Ugljen, te da su neka ubistva nerazjašnjena.

- Jedan haški istražitelj… čuo sam da su pripadnici ove grupe (''Ševe'') učestvovali u likvidaciji Juke u Liježu - kazao je Alibabić.

Na navode svjedoka da je Pušina odlikovao „Ševe“, branilac Nikica Gržić pitao je Alibabića je li odlikovao i njega i Vikića. Svjedok je rekao da njega jeste, a moguće i Vikića.

Pušina je pitao na osnovu čega tvrdi da je on bio nadređen Vikiću. Alibabić se prisjetio slučaja kada je čuo Pušinu da izdaje određene naredbe u vezi s osiguranjem objekata. Potvrdio je da ga je prethodno nazvao ministar Delimustafić i rekao mu da će doći Pušina.

Zbog dovođenja u vezu sa „šurom“, Pušina je pitao svjedoka kako to da ga nije smijenio kada je kasnije postao ministar ako je bilo tako.

Nastavak suđenja 6. februara

Dodao je da mu je poznato da je Pušina bio pod pritiskom nekih članova „šure“.

- Ti si bio pod pritiskom. Ponašao si se sekularno i zato su te smijenili - kazao je Alibabić.

S Vikićem i Pušinom optuženi su Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni poduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH. Uzunović i Čovčić su optuženi kao pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Nastavak suđenja je 6. februara.