Ured visokog predstavnika (OHR), kao ad hoc međunarodna institucija u BiH, djeluje već 24 godine. Glavna zadaća mu je da nadgleda provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Godišnjica osnivanja OHR-a navršila se prije nekoliko dana. Upravo je to izvrsna prilika da se analizira uloga visokog predstavnika u društveno-političkom sistemu BiH. Je li OHR ispunio svoju ulogu, treba li biti aktivniji, kakva je budućnost Ureda visokog predstavnika, treba li ga ugasiti ili ne...

Unutrašnja sporenja

Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH - Dejtonski sporazum, potpisanim u Parizu 14. decembra 1995. Misija visokog predstavnika jeste da sarađuje s građanima i institucijama BiH te međunarodnom zajednicom kako bi bilo osigurano da se BiH razvije u mirnu i održivu demokratsku zemlju, na putu ka integracijama u euroatlantske institucije.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Šaćir Filandra kaže da je OHR ustavna kategorija, pa tak bez promjene Ustava nema ni promjene njegove funkcije.

- U proteklom periodu u različitim razdobljima imao je različite i uloge i zadaće i različite doprinose. Te prve decenije ili decenije i po bio je vrlo aktivan i imao jedan proaktivan odnos spram svoje uloge, dok je danas krajnje statičan i sasvim formalan. U tom prvom periodu, koji se faktički završava s Pedijem Ešdaunom, imao je tu graditeljsku, prodržavnu funkciju, a danas je postao mjesto međusobnog unutrašnjopolitičkog sporenja – kazao je Filandra.

Na ovaj način kako danas postoji OHR, tvrdi on, krajnje je besmislen, pa se treba transformirati ili transformirati svoju poziciju.

- Neka vrši svoju ulogu ili da ne vrši, ali, jednostavno, neka transformacija je potrebna. Ne mislim da je potrebno njegovo ukidanje, jer je ustavna kategorija. O tome čak ne može doći do političke saglasnosti, jer je on postao predmet političkog nadmetanja između nacionalnih blokova u državi, ali ako će postojati, onda treba imati neku funkciju. Trenutno djeluje besmisleno – naglasio je Filandra.

On ne smatra ni da način rada ovisi o diplomati koji obnaša funkciju, jer se u posljednje vrijeme dosta toga adresira na Valentina Incka (Inzko).

- Incko nije samostalan, to je međunarodna institucija i vjerujem da provodi jednu politiku. Ako će država biti samoodrživa, a treba biti samoodrživa, njegova uloga treba se mijenjati, transformirati se i većinske odluke trebaju biti na domaćim akterima. To je politika koju Incko provodi. Da li ona daje rezultate ili ne, to nisam siguran, ali to je neka generalna politika koja ide prema bosanskim interesima, jer mi ako jesmo država, a jesmo, onda moramo biti samoodrživi. Nismo samoodrživi iz različitih razloga, ali OHR nam i ne pomaže da budemo samoodrživi. OHR treba postojati, ne da bude statičan, da svoju ulogu učini proaktivnom - potvrdio je Filandra.

Mnogo grešaka

Politički analitičar Srećko Latal, regionalni urednik BIRN-a, kazao je za „Avaz“ da je 

OHR danas sveden na ulogu čuvara mandata, koji u ovom trenutku OHR ne implementira zato što nema podršku, pa čak ni zapadnih zemalja, a kamoli cijele međunarodne zajednice.

- Tehnički, za reakcije OHR-u ne treba zeleno svjetlo od Vijeća za implementaciju mira, jer su bonske ovlasti date visokom predstavniku, ne Vijeću za implementaciju mira. Međutim, korištenje tih ovlasti uvijek je podrazumijevalo spremnost ostalih aktera u implementaciji Dejtona, prije svega NATO-a, tj. EUFORA, da obezbijedi da se odluke visokog predstavnika implementiraju, što evidentno više nije slučaj. Znači, visoki predstavnik Valentin Incko mogao bi danas, ako hoće, da iskoristi svoje ovlasti, ali ako bi neko tu odluku doveo u pitanje ili je ignorirao, ne bi bilo nikoga ko bi osigurao da se ta odluka implementira – rekao je Latal.

Što se tiče uloge OHR-a u BiH, Latal je mišljenja da su u većoj mjeri zakazali domaći akteri.

- Generalno se ne slažem s razmišljanjem koje je još uvijek prisutno kod nekih ljudi i stručnjaka u BiH, a to je da je OHR isključivo odgovoran za situaciju u BiH. Ne slažem se s tim, jer stranci mogu se truditi da ih popravljaju, a mi ćemo ih kvariti i sve tako, kako je rađeno posljednjih 20 godina. Međunarodna zajednica je pravila puno grešaka, bilo je puno eksperimenata, što je također doprinijelo velikoj mjeri ovoj današnjoj situaciji u kojoj se bih nalazi. Ali, opet smo mi odgovorni barem 51 posto - govori Latal. S. MUHIĆ

Bonske ovlasti

Visokom predstavniku nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma naknadno su date takozvane „bonske ovlasti“, što je ustvari pravo da donosi obavezujuće odluke za bh. institucije kad on smatra da je to neophodno. Osim privremenih mjera, koje se donose kad se domaći političari nisu mogli dogovoriti, „bonske ovlasti“ mogle su se usmjeriti i na osobe ili dužnosnike koji narušavaju provedbu Mirovnog sporazuma.

Svi visoki predstavnici

Prvi je u BiH u decembru 1995., još dok nije potpisan Dejton, stigao švedski političara Karl Bilt te na toj funkciji ostao do juna 1997. Potom je u junu 1997. godine došao Španac Karlos Vestendorp. Njegov će mandat, završen u julu 1999., ostati zabilježen i po tome što je nametnuo jedinstvenu državnu valutu – konvertibilnu marku, te zastavu BiH.

Mandat trećeg visokog predstavnika austrijskog diplomate Volfganga Petriča, od avgusta 1999. do maja 2002. godine, obilježen je slamanjem „hrvatske samouprave“ 2001.

U istom mjesecu kada je otišao Petrič došao je Britanac Pedi Ešdaun i na čelu OHR-a ostao do januara 2006. Ostat će upamćen kao najdjelotvorniji, najviše hvaljen i najviše osporavan visoki predstavnik. Tokom dvije godine smijenio je 59 funkcionera u RS. 

U januaru 2006. u BiH je došao Kristijan Švarc Šiling. Dao je ostavku i u julu 2007. godine otišao. Naslijedio ga je slovački diplomata Miroslav Lajčak, ostavši na čelu Ureda visokog predstavnika do marta 2009.

Tada dolazi, još uvijek aktuelni visoki predstavnik Austrijanac Valentin Incko.