Svjetski novinari koji su svjedočili genocidu i zločinima u BiH usprotivili su se dodjeli Nobelove nagrade Peteru Handkeu. Iako je nagrada ovom piscu već dodijeljena, ratni reporteri upotrebom hashtaga #BosniaWarJournalists na Twitteru su podsjetili čemu su svjedočili devedesetih godina na ovim prostorima.
Uz fotografije strahota zabilježenih tokom opsade okupiranih dijelova BiH svjetski novinari izrazili su ogorčenost kako time što Handke negira istinu i širi lažnu propagandu, tako i činjenicom da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, koja mu je večeras i uručena.
U znak solidarnosti sa svim žrtvama agresije na BiH i odlučno stajući na stranu istine, novinari među kojima su Kristijan Amanpur (Christiane Amanpour), Samanta Pauer (Samantha Power), Rodžer Kohen (Roger Cohen), Šeri Fink (Sheri), Džeremi Boven (Jeremy Bowen), Andrea Kajser (Andree Kaiser), Ema Dali (Emma Daly), Laura Piter (Pitter), Šerif Turgut, Morten Hval (Hvaal), te mnogi drugi objavili su svoje tekstove od prije više od dvije decenije u kojima su svijetu ukazivali na zločine u BiH i agresiju kojoj je jedna zemlja bila izložena do tada neviđenu od Drugog svjetskog rata.
Tako je Šeri Fink, između ostalog, podsjetila i na njenu knjigu „Ratna bolnica“, u kojoj opisuje kako su medicinsko osoblje i pacijenti izdržali tri godine opsade do genocida u Srebrenici 1995. godine, dok su srpski nacionalistički čelnici manipulirali historijom i činili ratne zločine.
- U znak protesta protiv dodjele Nobelove nagrade Handkeu prolazim kroz svoj arhiv i objavljujem svoje eseje iz godina svjedočenja zločinima u BiH – napisala je između ostalog ona.
Džeremi Boven naveo je da je izvještavao o svim ratovima na području bivše Jugoslavije i da je vidio monstruozne zločine. Kasnije je svjedočio na suđenjima zlikovcima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
Džanin di Đovani (Janine di Giovanni) također se usprotivila dodjeli Nobelove nagrade Handkeu te je napisala da ratni reporteri na ovaj način žele podsjetiti svijet na ono što se događalo u BiH.
- Evo šta sam vidjela tamo: masovna silovanja, etničko čišćenje, genocid. Nikad ne zaboravite – napisala je ona.
Džeta Ksara (Jeta Xharra) je napisala da je Handke, nakon što je „odglumio sljepilo na genocidu u BiH, širom zatvorio oči pred zločinima nad Albancima ubijenim krajem 90-ih na Kosovu“.
Andre Kejser je napisao „bio sam tamo u julu 1992.'' te je postavio fotografiju logoraša na Manjači.
Nina Berman je navela da stoji uz kolege koji se protive dodjeli Nobelove nagrade Handkeu te je podsjetila da je izvještavala o seksualnom nasilju Srba nad muslimanskim ženama.
Šerif Turgut piše da je izvještavao iz Sarajeva dok je bilo pod opsadom.
- Najduža opsada bilo kojeg glavnog grada u povijesti modernog ratovanja. Bilo je i drugih opkoljenih gradova. Ljudi su gladovali, umirali pod teškim bombardiranjima. Vidjeli smo mnogo zločina - naveo je Turgut.
Amanpur je kratko i jasno napisala uz svoju fotografiju s mezarja u Potočarima:
- Bila sam tamo. Svi znamo ko je kriv.
Ema Dali istaknula je da nikada neće zaboraviti masovne grobnice u kojima su pronađene hiljade muškaraca i dječaka u blizini Srebrenice.
- Znamo da je Milošević bio odgovoran – navela je Dali.
Morten Hval napisao je:
- Nobelova nagrada nikada ne bi trebala biti dodijeljena poricatelju genocida Peteru Kandkeu. Moje kolege i ja bili smo tamo. Prebrojali smo mrtve. Prikupili smo dokaze. Svjedočili smo svijetu.
Samanta Pauer, u znak protesta dodjele Handkeu, postavila je ''Bosansku pjesmu'' autora nobelovca Josipa Brodskog, objavljenu u ''New York Timesu'' 1992. godine.
