Subota, 27. juli 

Sve pod konac

Dan uoči Skokova. Vršimo posljednje pripreme. Među reklamama brojnih donatora i transparent Olimpijskog komiteta BiH, koji je prvi put specijalni partner ove naše prestižne manifestacije. Brojni sastanci Organizacionog odbora, jer sve mora biti, što se kaže, pod konac.

Nedjelja, 28. juli 2019.

Skok iz kreveta 

Kćerka me probudila u pet ujutro, kazavši kako mi mora saopćiti jednu tužnu stvar. Skočio sam iz kreveta, napola šokiran, kada mi je smireno rekla da će, prema prognozama meteoroloških službi u Norveškoj, gdje inače živi, u Mostaru biti olujna kiša, ali će padavine prestati oko 17 sati. Nije mi „sjela“ ova informacija.

Svoje zaduženje za taj dan u vezi s vodostajem rijeke brzo sam završio s obje elektroprivrede. Inače, dubina Neretve za vrijeme skokova treba da bude pola metra od ljetnog minimuma. I počela je kiša, skoro olujna, grmljavinsko nevrijeme. Norvežani su prilično tačni u prognozama. I Skokovi su prolongirani baš za 17 sati. Uključuju se naši ronioci, kajakaši, uklanjaju ispod Starog plutajući otpad. Grančica ne smije ostati u Neretvi.

I počinju skokovi. Logično, manji je broj skakača nego prethodnih godina, jer nevrijeme je učinilo svoje. Ni publike nema kao prije, ali kako su skokovi odmicali tako se plato ispod Starog mosta popunjavao. Žiri saopćava rezultate.

Lorens Listo je pobjednik. Dostigao je moj rezultat - 13 pobjeda. Svojim povlačenjem iz takmičenja mi komplimentira, pisalo se puno o tome ovih dana. Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, uručuje mu pobjednički pehar. Dijele se i druga priznanja, Mustafi Hadžajliću i Mirsadu Dedi Pašiću za dugogodišnji rad u organizaciji Skokova.

Meni dodjeljuju specijalno priznanje, jer je Skupština Kluba skakača u vodu „Mostari“ donijela odluku da me proglase za doživotnog počasnog predsjednika Kluba, kao i za dugogodišnji angažman. Sjajan dizajn ovog priznanja uradio je Omer Halilhodžić, a uručio mi ga je predsjednik Kluba Semir Drljević Lovac.

Ponedjeljak, 29. juli

Dan s najdražima 

Prethodni dan je bio buran, potreban mi je odmor. Čitam štampu i uživam u trenucima sa svojim najdražim, kćerkom, zetom, unukom Miranom. Oni žive u Norveškoj, a supruga i ja smo, eto, u Mostaru. Radujem se četvrtku, jer mi tada dolazi unuka Asja, koju mnogo volimo i koja će dio svog odmora provesti s nama.

Utorak, 30. juli

Druženje s rajom

Odlazim u Klub skakača. Tu su brojni moji drugovi, raja. Nažalost, mnogi su poginuli u ratu, dosta ih je umrlo prirodnom smrću, a neki su razasuti po cijelom svijetu. Posebno mi je drago što svi oni koji su tu iskazuju posebno poštovanje prema meni, kao svom starijem drugu. Naravno, glavna tema su skokovi. Počela je i diskusija o tome je li ikada padala kiša za vrijeme skokova. Kazao sam im da, koliko se sjećam, a sjećam se dobro, kiša je padala 1990. godine kada je u Mostaru održan Kup del Mondo.

Srijeda, 31. juli

Dan s Listom

Dan rezerviran za susret s kolegom po šampionskim titulama Lorensom Listom. Jedna televizijska ekipa je još prije nekoliko dana dogovorila da s nama dvojicom uradi dužu reportažu. Poslije snimanja, Listo ih je odveo da vide zip-line Stari most, zanimljiv projekt koji su on i braća Zukanović, Samir i Ermin, pokrenuli i čije je otvorenje bilo na dan Skokova.

Četvrtak, 1. avgust 2019.

Nekad na Neretvi

Prethodni dani su me baš umorili. Otišao sam u kafić kod Starog mosta i naručio tursku kafu. Misli su mi odlutale u vrijeme moje mladosti. U jednom momentu pogled mi ode na jedan putić kojim je nekada raja iz Liska ulice dolazila na plažu pod Starim mostom predvođena mojim pokojnim prijateljem Predragom Matvejevićem. Raja iz Liska ulice uvijek je dolazila u ranim poslijepodnevnim satima da bi duže bila na plaži. Kako su to lijepa vremena bila, kada smo cijele dane sve do zalaska sunca provodili na našoj ljepotici Neretvi. Odlazim kući, jer će doći moja Asja.

Petak, 2. avgust

Prvi skok

Moja kuća nalazi se blizu Starog mosta i plaže gdje sam proveo svoju mladost, ali i starost. Sjeo sam na jedan kamen, a pred sobom sam imao najljepši pogled na Stari most, koji je bio ispunjen turistima. Na sredini Mosta, skakač se spremao za skok. Prođe koja minuta i on poleti prema Neretvi. Prolomi se i aplauz. Kad je isplivao, prišao sam mu i čestitao. Primijetio sam da je od udarca u vodu bio sav crven. Zanimalo me šta mu se dogodilo, a on mi reče: „Šampionu, ja imam jaku krvnu sliku“ i ode. Poslije sam saznao da mu je to bio prvi skok sa Starog mosta.