Almir Kovačević iz Jajca zbog ljubavi, supruge Adise, prije 16 godina preselio se iz Jajca u Švedsku. Po dolasku u Skandinaviju nije se libio nijednog poštenog posla na kojem se može zaraditi. Uz to, nije zanemario ni svoju ljubav prema likovnoj umjetnosti. Trenutno živi u Gothenburgu, a firma u njegovom vlasništvu bavi se kamenom, najviše nadgrobnim spomenicima. Ali, u slobodno vrijeme crta i druge motive za svoju dušu, kao i u komercijalne svrhe.
Nema srama
- Došao sam u četvrtak navečer, a već sam počeo raditi u ponedjeljak. Naravno, nisam birao poslove, jer sam želio uspjeti. Prvi posao bilo je neko brušenje zidova, po cijeli dan brusiš zidove. Ljudi su vidjeli da želim raditi i onda su počele preporuke. Poslije sam radio kao varilac, čišćenje kanalizacionih cijevi u koje sam ulazio s maskom i kisikom i šmrkom pereš te cijevi - istakao je Kovačević, kojeg nije me bilo sramota šta radi, nego da je to na pošten način zarađeno.
Kako kaže, njegov hobi i velika ljubav, slikarstvo, uveliko mu je pomogao da se snađe u novoj sredini. Zanimljivo je da radi portrete na kamenim pločama. Na ovaj materijal tako je vjerno prenio lik kralja Švedske ili muzičara Mikija Dija (Mikkey Dee), kojeg je i upoznao te mu predao njegov portret. Oni koji vide njegove radove ne ostaju ravnodušni.
Portret kralja
- Na dvije ploče nacrtam sliku švedske kraljice i kralja i odem u jednu firmu da pokažem i tražim posao. Sretnem vlasnika i, naravno, ništa mu nije bilo jasno, kaže mi da je to familijarna firma i da je on firmu naslijedio od oca i da sve i svašta radi s kamenom, ali da takvo nešto nikad nije vidio. Onako impresioniran, pita me kad ću početi raditi kod njega – prepričava nam Kovačević.
Kako kaže, uglavnom slika poslije napornog radnog dana.
- Radim slike za sebe, kako mi to kažemo. Te slike nemaju cijenu, kao ni one koje poklanjam prijateljima. Međutim, radim slike i po narudžbi i od toga mogu dobro živjeti - navodi on.
Odrastanje uz Plivu i Vrbas
Kovačević rado dolazi u rodni grad i sa sjetom se sjeća odrastanja uz Plivu i Vrbasu. - Jajce mi uvijek nedostaje, nema dana kada se ne sjetim barem nekog detalja ili neke ulice. Jajce se ne može opisati, nego se mora doživjeti, ima taj neki duh jajačke zeze i našeg načina života – kaže Kovačević.
