Na današnji dan navršava se 105 godina od Sarajevskog atentata, koji je bio povod za početak Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna", koja je imala cilj da bunama, ustancima i atentatima zbaci austrougarsku vlast u BiH, u Sarajevu je 28. juna 1914. ubio austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.
Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS, jedan od pokretača programa „Modul memorije“ i dugogodišnji prvi čovjek Sarajevskog ratnog teatra, koji se bavi istraživanjem odnosa umjetnosti i sjećanja, za „Dnevni avaz“ govori o ovoj godišnjici.
Običan čovjek životom plati interese velikih sila
- Topao, lijep i sunčan dan, kakav je bio i tog 28. juna 1914., podsjetnik je kako je potrebno malo da se uzburkane strasti, nacionalističke isključivosti i isključivosti općenito, želja za moći i vlašću, za pokoravanjima drugih, za eksploatacijom slabijih, mogu pretvoriti u pakao koji sa sobom odnese milione života i ostavi užasne posljedice. Priča je to i o manipulaciji i o tome kako taj obični čovjek interese velikih sila tako lahko plati svojim životom, a zauzvrat kao nagradu za svu podnesenu patnju dobije mir koji je imao i prije početka tog rata - kaže Kreševljaković.
Napominje da je tog dana započelo krvavo 20. stoljeće, koje će još gore užase donijeti kroz Drugi svjetski rat, nakon kojeg su svjetske sile rekle - nikad više, da bi svoju riječ prekršile već krajem stoljeća dopustivši užasno krvoproliće, agresiju na BiH i brutalnu opsadu Sarajeva.
- Suzan Zontag (Susan Sontag) rekla je devedesetih da je 20. stoljeće započelo u Sarajevu i da će 21. stoljeće početi u Sarajevu. Pandorina kutija ponovno je otvorena na našim ulicama, a posljedice tog odsustva interesa za život običnog čovjeka plaćaju sada najviše obični Sirijci, Iračani, Afganistanci, Amerikanci, Palestinci... Dok obični ljudi ginu u ratu, drugi su sve imućniji i imućniji. Nažalost, u tom globalnom metežu sve intelektualno se nastoji obezvrijediti, pa tako danas nemamo dovoljno glasnih i artikuliranih glasova koji bi ukazali da ovo kuda idemo nikome od nas ne donosi ništa dobro - ocjenjuje Kreševljaković.
Nadajmo se da neće biti kasno
Zaključuje da ono što je započelo tog 28. juna 1914. odnosno već i ranije na sličan način živimo i danas.
- A ova nesposobnost nas ovdje na ovom malom prostoru da to napokon zaustavimo, pokazatelj je koliko je teško tu pokrenutu ogromnu mašinu zaustaviti globalno. Kada uspijemo, jednom, shvatit ćemo do koje mjere smo uništili prirodu, njene resurse i sami sebe pa ćemo napokon shvatiti i da smo sami sebi najveći neprijatelji. Nadajmo se da tada neće biti kasno. Kada vidimo kako lahko mnogi zazivaju ratove, i kod nas i u svijetu, jasno je da nam historija još ne pomaže da iz nje učimo kako biti pametniji i odgovorniji, potcrtava Kreševljaković.
