Zoran Živković, predsjednik Nove stranke Srbije, ministar policije Srbije u vrijeme Vlade pokojnog Zorana Đinđića, koji je godinu nakon Đinđićevog ubistva bio i srbijanski premijer, trenutno je poslanik u Narodnoj skupštini Srbije i jedan od najglasnijih kritičara srbijanskog režima i predsjednika Aleksandra Vučića.

U intervjuu za “Avaz” komentira najnovije balkanske tenzije te otvorene frontove širom regiona.

Vječna kampanja

Kako komentirate posljednju lavinu na relaciji Beograd - Podgorica, pokrenutu nakon najave obnavljanja crnogorske autokefalne crkve? 

- Očigledno je da se crkvenim pitanjima, koja imaju svoj pravni, nacionalni i državni efekt, ali prije svega crkveni, bave ljudi koji, kad vide crkvu, ne znaju šta da rade, da li da prijeđu na drugu stranu ulice ili nešto drugo. Znači, daleko od toga da su vjernici.

Nema nikakve sumnje da je to pitanje dio međunarodnog prava. Treba ga riješiti putem zemljišnih knjiga i dokumentacije na način koji je primjeren 21. stoljeću, a ne da se time bave političari javno. Ovdje se pitanje imovine Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) tretira kao dio kampanje za neke izbore, a to je kampanja koja traje vječno.

Ako je suditi prema medijskim izvještajima, bukti i između srbijanskog predsjednika i mitropolita crnogorsko-primorskog SPC-a Amfilohija, koji je, navodno, rekao da će Vučić “izdati Kosovo”. Kakav rasplet kosovskog pitanja Vi vidite?

- Iznenađuje me to da dijelim stavove s mitropolitom Amfilohijem, to mi se do sada nije desilo. Status Kosova u odnosu na interese Srbije je izgubljen u devedesetim godinama i ono što mi možemo kao aktuelni političari u Srbiji jeste da se borimo da sačuvamo sigurnost i šansu za budućnost Srba i drugih nealbanaca na tom teritoriju. Naravno, i interese Srbije u odnosu na ono što je tamo ulagano.

Uvjeren sam da će Vučić priznati Kosovo na najgori mogući način, jer bi on izdao sve ako bi to značilo još pola godine ili godinu opstanka na vlasti uz pomoć Brisela, Vašingtona i još nekoliko nekih centara moći.

Kako se sve to može opet reflektirati na BiH? Šta hoće Vučić od Bosne? 

- Mislim da je sreća i za građane Srbije, ali i za vas u okruženju to što je Vučić, za razliku od Miloševića, kukavica i nema hrabrosti da pokrene rat. I to je dobro, to je odlično. To što se zvecka riječima, praznim glavama, samo je stvar teške priče, ali nema opasnosti od nekih težih posljedica koje mogu da se dese zato što postoji međunarodno prisustvo i u BiH, i na Kosovu, i u okruženju. Naravno da je, s druge strane, ovakva atmosfera loša, jer stvara loše odnose među ljudima naših zemalja. 

Otrežnjenje Balkana

A može li se konačno protiv takvih podjela podići „narod“, na svim stranama? 

- Naravno, ali to se neće desiti na ulici. Ljudi koji žele da žive kao normalni ljudi u Evropi 21. stoljeća treba da naprave koaliciju, da daju povjerenje političarima koji nisu najgori. Sad je postalo normalno da ljudi kažu - ja nisam političar. Ovima u Srbiji na to kažem – čestitam, vi ste jedan od šest miliona koji niste političari, ali to nije samo po sebi dovoljno. Političari su potrebni kao zanatlije koji treba da završe veliki dio svog posla otrežnjenja i civiliziranja Balkana. Naravno da mi, političari, ne treba da budemo najvažniji, najomiljeniji, da nam se bespogovorno vjeruje sve. Naprotiv, treba da budemo svaki dan kontrolirani, ali s druge strane nisu svi političari isti. Fraza koja kaže da neću da biram manje zlo je pogrešna. 

Svakog dana 99,99 posto građana svijeta bira manje zlo i pravi kompromise. To trebamo i mi na Balkanu. Naravno da ne treba praviti kompromise s kriminalcima, demagozima, nacionalistima, koji liče na fašiste ili se ponašaju kao fašisti, ali sigurno je da jedna koalicija građansko-političko-stranačkog može donijeti rješenja.

- Cijeli Balkan, možda uz izuzetak Slovenije, mada nisam siguran ni za nju, još je u jednom predpolitičkom dobu gdje niti su formirane države koje bi trebalo da su pravljene po modelu Evrope 21. stoljeća niti postoji u pravom smislu riječi nešto što se zove politička elita, nego su to vlastodršci, a niti postoji kritička javnost, nego su to ljudi, tobožnji analitičari koji su potpuno dosljedni i nepotkupljivi do 300 eura, a već sa 300 eura možete da ih kupite. Onda mi imamo tu cirkus koji služi da se, inače, sluđene i zbunjene građane drži u stalnoj napetosti, da se stalno kreiraju neki spasioci. Ali, evo, po srpskom primjeru, gdje god da su Vučić, Dačić, Vulin, branili Srbe u posljednjih 30 godina, tamo Srba više nema. Niti ih ima u Kninu niti u Mostaru niti u Prištini ili Podujevu.

Rat protiv NATO pakta ne možemo dobiti 

- Siguran sam da Srbija Kosovo može vratiti u svoje granice, svoj teritorijalni integritet, samo ratom, a to bi bio rat protiv NATO pakta i mi taj rat ne možemo dobiti. Prema tome, moramo tražiti neki drugi način, a to je vraćanje na onu staru postavku da prvo moramo da riješimo standarde, a onda status. Prvo trebamo napraviti varijantu da na Kosovu niko ne brine za svoju i budućnost svoje djece, porodice, posla, svoju sigurnost i svoju kuću, samo zato što je ove ili one vjere ili nacije. Dakle, potrebna je ta primarna sigurnost kao što je, recimo, to Dejtonskim sporazumom urađeno u Bosni. Time Bosna nije postala savršena država, ali otad niko u Bosni nije stradao. Mislim da je to prvi korak, a da onda dalje vidimo koji format Kosova bi bio takav koji bi garantirao da se ne bi ponovilo ovo što se dešava već predugo - kaže Živković. 

Dodik neće uraditi ništa 

- Milorada Dodika znam još iz devedesetih godina i, naravno, odavno nismo u kontaktu. Mislim da je on u nekom trenutku bio koristan za interese Vašingtona kao sporedni igrač na Balkanu, a sada je interesantniji Rusima. No, to da on napravi nešto konkretno, da otcijepi Republiku Srpsku, promijeni njen ustavnopravni položaj u odnosu na Dejton, neće se desiti. 

To su oni ljudi koji se samo deru, koriste teške riječi, a nikada ne urade ništa. I u slučaju takvih kao što su Dodik i Vučić, dobro je da su takvi, jer najgora kombinacija je lud i hrabar, kakvi su bili Milošević ili Tuđman - smatra Živković.