Prije nepunu godinu preživio je 67 uboda stršljena, a 30. avgust, kada se sve dogodilo, mogao bi slaviti kao svoj drugi rođendan. Radenko Mršić (49), šumar iz Oštre Luke, od tada je i svojevrstan medicinski fenomen, mada stršljene, kojih ove godine ima „kao u priči“, ne voli vidjeti ni na slici.

Bio s kolegom

- Čim ih vidim, odmah me podsjete na moj slučaj - kaže Radenko.

Do u detalje se sjeća tadašnjeg odlaska u šumu, izvlačenja drva i napada opasnih osa.

- Bio sam s kolegom. On je bio na traktoru, ja pored. Bili su u šupljem stablu kraj puta. Bilo je neke prašine, tako da ih uopšte nismo vidjeli. U jednom trenutku sam stao i tad su me napali. Prvo sam trčao, a onda spas pokušao potražiti u lišću. Tako sam se kotrljao niz nizbrdicu nekih 300 metara, ali me nisu ostavljali na miru. Na kraju sam sjeo i pomislio da sam gotov i da mi nema spasa – prepričava dramatičnu borbu za život ovaj oštrolučki šumar.

Stršljeni su napali i njegovog kolegu. Prošao je bolje, sa svega nekoliko uboda.

Došao do traktora

- Uspio sam doći do traktora, a onda nakon dugih pola sata vožnje i do auta. Došao je jedan čovjek da nas odveze do Doma zdravlja. Tu nas je dočekao doktor Marinko Kecman, kojem mogu zahvaliti na smirenosti i brzoj reakciji. I sestri Vesni Milivojši, koja je stalno bila kraj mene i donosila mi vodu. Sjećam se da je bilo ljudi koji su u mene gledali kao u čudo, a ja sam u sebi samo ponavljao „preživio sam“ - kaže Radenko, koji je naknadno izbrojao 67 uboda.

Uvjeren je da ga je spasilo što je bio koliko-toliko smiren i nije mnogo paničio.

Hajdučka trava kao lijek

- Najviše ujeda imao sam po leđima, vratu, rukama. Najbolniji su bili ubodi na glavi, kao da mi neko ekser zabija u tjeme. Strašno je bilo to vidjeti. Leđa, vrat i glava su mi bili puni krvavih rana. Nakon mjesec ponovo me ubo stršljen, ali samo jedan ovaj put - kaže Radenko te dodaje da vjeruje da mu je uz stručnu pomoć pomogla i alternativna medicina i to što je ubode mazao travama od kojih je hajdučka trava obavezna.