Majka Hava Tatarević (81), mještanka Zecova kod Prijedora, heroina kojoj su zločinci 1992. godine ubili šest sinova i supruga, u srijedu, 12. juna, u Sarajevu će primiti veliko priznanje, Povelju Kulina bana.   

Hajmo u Bosnu 

Kaže da će iz Sarajeva poslati auto po nju, a s njom će po priznanje doći Nerminka Bačić, snaha njene sestre. Majka ne krije da ne zna šta znači priznanje koje će dobiti, ali je zahvalna što je se neko sjetio.

- Kažem, za sve hvala, ali meni da su moja djeca, to bi moju bol ublažilo. Hvala i onom ko mi to daje, meni su dobri ljudi napravili kuću, sama to ne bih mogla, ali da su meni moja draga djeca... Ubijena mi je puna kuća čeljadi. Niko djecu ne može zamijeniti. Meni da su moja djeca, eno ondje (pokazuje rukom prekoputa kuće, op. a.) kad bih savila kupinu, zavukla bih se i tu s njima živjela. Bez svoje djece nigdje ti nije dobro - priča nam majka i plače.

U svoje Zecove, gdje smo je jučer posjetili, stigla je prije ramazana iz Njemačke, gdje joj živi sin Suvad.

- Srce me uvijek vuče da dođem. I kad sam bolesna, kažem svom Suvadu: Hajmo za Bosnu, bit će mi bolje - priča majka Hava.  

U Zecovima je sve podsjeća na sinove Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zijada i Nishada, na supruga Muharema. Majka se od svoje djece i supruga oprostila na šehidskoj dženazi prije pet godina i ukopala ih na šehidskom mezarju u Zecovima. S prozora kuće vidi turbe mezarja.

Naša zahvalnost

Predsjednik Saveza logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović u ime majke Have i prijedorskih žrtava zahvalio je direktoru Arhiva FBiH Adamiru Jerkoviću što se sjetio Prijedora, majke šest ubijenih sinova i što je prepoznao bitnost Povelje za Prijedorčane.

- Predložio sam da ga kao svebosanskohercegovačko priznanje ponese Hava Tatarević. Ovo će priznanje u ime svih majki BiH ponijeti upravo ona, jer su tolike žrtve da ga ne možemo svakoj majci fizički dati, ali je ona simbol svih njih i tako ćemo priznanje dati svakoj majci. To je naša zahvalnost. U obrazloženju smo kazali da ga dodjeljujemo svim žrtvama udružene agresije na hiljadugodišnju Bosnu i Republiku BiH, da priznanje dajemo svim ženama BiH koje su izgubile svoje sinove i kćeri. Priznanje je to i za naše majke koje su žrtve sistemskog silovanja - rekao nam je Jerković i dodao da je to najmanje što je mogao uraditi.

 Sanja punu kuću čeljadi   

Ramazanski bajram majka Hava je dočekala sa sestrom. Djeca su joj, kaže, često na snu. Sanja ih, svi se poredali, puna kuća čeljadi... Na mezarje za Bajram nije išla.  

- Nisam mogla sama. Na mezarju mi je i najstarija kćerka, koja je umrla u Australiji. Svakog bajrama dolazila su mi djeca... tada su me i bajrami veselili, sad ništa. Što god koja godina ide, sve je teže i teže. Pitaju me često kako sam, a ja odgovaram: Zna Bog, Allah zna moje srce i ja znam kako sam - priča kroz suze majka Hava.

 Mjesečno prima 150 KM, po 21 marku za svakog svog ubijenog

Na pitanje kako danas živi kratko odgovara: „Ni tamo, ni ovamo.“ 

- Ko god te posluži, moraš mu platiti. Pa se onda mislim koliko sam djece imala, a sad sam pala na ovo. To me razočara pa šutim. A da su moja djeca, imao bi ko raditi i drugome, a kamoli meni. Nema djece, nema posluge. Šta ja mogu - tiho se pita majka koja kao civilna žrtva rata za šest ubijenih sinova i supruga mjesečno prima 150 maraka. Po 21 marku za svakog.