Vesna Pešić, nekadašnja srbijanska političarka i bivša zastupnica u Skupštini Srbije, poznata i kao vođa opozicione koalicije na protestima protiv Slobodana Miloševića krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o razlikama između tadašnjih i današnjih protesta koji potresaju Srbiju. Pešić ocjenjuje i odnose između BiH i Srbije te komentira presudu ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, osuđenom na doživotnu robiju. Komentira i udare na teritorijalni integritet i suverenitet na našu zemlju. 

 Borba protiv autokratske i arogantne vlasti

Nije Vas bilo na dosadašnjim protestima subotom u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji, no prošle subote izašli ste u protestnu šetnju. Šta Vas je, kao jednu od nekadašnjih čelnica opozicije u Srbiji, sprečavalo do sada da izađete na proteste i šta Vas je sada ponukalo da se pridružite demonstrantima?

- Ništa me nije sprečavalo, niti smatram važnim da idem na proteste. Bila sam čelnica opozicije prije više od 20 godina! Bila sam u Skupštini poslanica od 2007. do 2012. godine, a i tokom devedesetih. Ja sam svoje odradila što se tiče političkog angažmana i uličnih protesta. Ne znam ko bi meni zamjerio što ne šetam! Dobro našetala. Ove subote sam izašla zbog veličine protesta na koji je opozicija pozvala građane iz cijele Srbije. Dodala bih i to da podržavam opoziciju i borbu protiv autokratske i arogantne vlasti Aleksandra Vučića, ali nisam sljedbenica nijedne konkretne opozicione stranke.

Vučić je uspio da razbije značajnije političke stranke, jer on opoziciju smatra neprijateljem koga treba uništiti. On se iz sve snage bacio na uništavanje demokratije, institucija i medija. Uspostavio je agresivnu mafijašku i partokratsku državu koja ucjenjuje obične građane, naročito one koji su zaposleni u javnom sektoru.

 Kada se sa strane gleda na proteste u Srbiji, nejasno je šta im je konkretno cilj i mogu li osobe poput radikalnog Boška Obradovića donijeti pozitivne promjene u Srbiji?

- Najveća opoziciona grupa koja je ujedinila više stranaka u Savez za Srbiju ograničila je svoje ciljeve na uspostavljanje fer i poštenih izbora koji u Srbiji više ne postoje. Na ovom protestu 13. aprila stranke opozicije su jasno formulisale zahtjeve građana s namjerom da se o tim zahtjevima pregovara s predstavnicima vlasti.

Ti zahtjevi se odnose na izborni proces i medijske institucije, sve u svemu, vodi se borba za demokratska pravila igre, slobodne medije i izbore, a ne za određenu politiku. Naravno, svaka od tih stranaka pojedinačno ima različite programe, a meni lično skoro nijedna ne odgovara, jer su uglavnom nacionalističke i desničarske. Tu spada i Obradović, kojeg ste spomenuli. Nadam se obnovi Demokratske stranke i formiranju novih pokreta i stranaka koji će biti građanski i proevropski orijentisani.

 Kakva je razlika između aktuelnih protesta u Srbiji i onih koje ste predvodili Vi protiv Slobodana Miloševića?

- Razlike su ogromne u pogledu vremena i ambijenta u kome su se dešavali. Tada su bili ratovi, Srbija je bila izolovana i pod sankcijama i vladala je visoka homogenost društva. Svi su bili u sličnoj situaciji i visoka mobilizacija građana da u protestima učestvuju. Stalno smo imali demonstracije, skoro svake godine.

Proteste koje sam ja sa Draškovićem i Đinđićem vodila 1996. i 1997. su se odnosili na pokradene lokalne izbore. Demonstracije su trajale tri mjeseca, sve dok Milošević nije odlučio da popusti i vrati pokradenu izbornu volju građana. Opozicija je bila tada mnogo jača nego danas, a i Milošević nije vršio toliki pritisak na opoziciju kako to čini Vučić.

Bilo je sukoba, pa i batina, ali opozicija nije tretirana kao neprijatelj koji mora biti uništen. I spoljna situacija je bila drugačija i naklonjenija opoziciji nego Miloševićevoj vlasti. A sada je obrnuto.

Nedavna doživotna presuda Radovanu Karadžiću za genocid u Srebrenici i zločine u BiH nije previše komentirana od zvaničnog Beograda? Kako Vi gledate na ovu presudu, ali i na reakciju zvaničnika Srbije?

- Pa kakvu reakciju očekujete od sadašnje bivše radikalske vlasti u Srbiji koja je učestvovala i podsticala ratove, posebno u BiH, širila vjersku i nacionalnu mržnju, a njihov lider Vojislav Šešelj pravosnažno osuđen u Hagu na 10 godina zatvora.

Naravno da ćute na presudu Karadžiću, kojeg su zdušno podržavali, a vjerujem da je on i danas njihov heroj, samo ne smiju da kažu. Što se mene tiče, smatram da je osuda na doživotni zatvor pravedna i očekivana.

 Nema ništa od ulaska u NATO

Odnosi između Srbije i BiH konstantni su jedino u njihovim povremenim usponima i sve češće padovima. Šta je, prema Vašoj ocjeni, glavna prepreka njihovom poboljšanju? Kako gledate na česte posjete Milorada Dodika Aleksandru Vučiću?

- Te posjete nisu nikakva novost. I prije Vučića je Dodik svaki čas bio u Beogradu, a odavde se išlo na Pale i u Banju Luku. Sve srpske vlasti, ali ne samo vlasti, već i mnogo šire, Republiku Srpsku smatraju glavnim ratnim plijenom. Opsjednutost teritorijama i granicama se nije promijenila i zato su odnosi između Srbije i BiH tako labavi i nestabilni, s malim usponima, a većim padovima.

S druge strane imate i problem s tzv. Herceg-Bosnom, jer se ni hrvatska politika prema BiH nije bitno promijenila. Poznato je da su se Milošević i Tuđman dogovarali o podjeli BiH, doduše tajno, ali svi to znamo. Čini mi se da se od tih planova nikada nije odustalo. Formalno jeste, i jedni i drugi priznaju teritorijalni integritet i nezavisnost BiH, ali tome nedostaje suštinsko opredjeljenje.

 Poznat je stav zvaničnog Beograda o ulasku Srbije u NATO, a takav stav podržavaju i čelnici Republike Srpske koji blokiraju bh. put u taj savez, iako je Federacija opredijeljena za članstvo u NATO. Kako Vi vidite tu situaciju i njeno razrješenje?

- Republika Srpska podržava sve što radi Srbija i ide za njom. Pošto odluka o ulasku u NATO mora da bude jedinstvena na nivou BiH, od toga da BiH uđe u taj vojni savez nema ništa. Ta kvadratura kruga, kako ja vidim BiH, mora da se razrješava uz veliku asistenciju međunarodne zajednice, prije svega velikih sila.

A one imaju druga posla i puštaju da se balkanski problemi vuku do mogućeg urušavanja poslijeratne arhitekture koju su velike sile napravile. Sami da mijenjamo trenutno stanje ne možemo, nismo za to sposobni, a interes za Balkan je slab, zato me ne bi čudilo da uletimo u nove probleme i sukobe. Bilo bi dobro da u Srbiji imamo više informacija o situaciji u BiH. I ja nemam cjelovitu sliku o današnjem stanju stvari, nedostaje mi poznavanje bošnjačke politike, o njoj se u Srbiji najmanje piše. Govorim više iz prošlosti nego sadašnjosti.

 Umjesto da pravimo demokratske, sanjamo etničko-vjerske države

 Koliko se situacija i problemi Srbije na Kosovu odražavaju na odnose s BiH, odnosno koriste za produbljenje krize s BiH, poredeći Kosovo i RS?

- Dugogodišnja kriza na Kosovu i razvlačenje da se ona riješi bez sumnje se odražava na odnose s BiH, jer neki izjednačavaju Kosovo i RS. Kad može da se otcijepi Kosovo, zašto ne može i RS. Ja znam razliku, jer znam šta se i kako odvijalo u tim sredinama, ali s vremenom to se zaboravlja. Kao što vidite, daleko smo od smirivanja situacije na tlu bivše Jugoslavije, izostala je žal za žrtvama i nastavlja se teritorijalna priča o etničkim ujedinjenjima. Svijet se globalizovao, svuda je neizbježan zajednički život različitih vjera, rasa i etnosa, ali eto, mi tjeramo po starom balkanskom običaju da su teritorije i granice najvažnija stvar. Umjesto da pravimo ustavnopravne i demokratske države, da se ekonomski razvijamo, mi i dalje sanjamo etničko-vjerske države i granice su opsesija. Zato od napretka ovdje neće biti ništa.

 Ne vidi se kraj pokušajima destabilizacije BiH

 U entitetu RS i Srbiji sve češće se spominju rezervni sastavi vojske, policije, općenito je evidentan rast militarizacije. Kakvu nam to poruku šalje?

- Znam da je RS osnovala neke posebne policijske jedinice. Sve su te poruke vezane za one politike koje sam već opisala, to je samo manifestacija u praktičnom smislu i još jedan korak u destabilizaciji situacije u BiH, koja je i inače teška i rovita. Za sada se tome kraj ne vidi.

 Dodikovo mahanje mapama je verbalni atak na bh. suverenitet

Vjerujete li da će doći vrijeme kada Srbija neće podržavati aspiracije Republike Srpske na ujedinjenje sa Srbijom, što je i u samoj najavi direktan atak na suverenitet i integritet BiH, i kada će Srbija osuditi takve izjave?

- Ne vidim nijednu političku snagu u Srbiji koja ne bi podržavala javne pretenzije Dodika da rasturi BiH i RS priključi Srbiji. Prije neki dan sam vidjela na TV-u kako on maše nekim mapama, koje jesu verbalni atak na suverenitet BiH. On to ne krije, a odavde to niko ne osuđuje, sem rijetkih pojedinaca.

Što se mene tiče, ne vidim šta nam u Srbiji smeta da imamo Bosnu i Hercegovinu u komšiluku, kao nama dragu i prijateljsku državu, umjesto da maštamo o daljnjim podjelama, raspadima i sukobima. Ja sam za ukidanje graničnih prijelaza na Balkanu, da budemo kao zemlje Šengena u EU.