Marko Tomaš rođen je 1978. godine u Ljubljani. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Kljajićevu, a gimnaziju u Somboru. Živio je i radio u Sarajevu, Splitu i Zagrebu, nakon čega se vratio u Mostar, rodni grad svoje majke. Objavio je brojne zbirke poezije, kao i knjigu „Ivica Osim: Utakmice života“. Učesnik je brojnih književnih festivala i događaja širom Evrope. Također, objavljuje i novinske tekstove.
1. Uz Vaše ime obično se veže to da ste jedan od najboljih i najpubliciranijih pjesnika srednje generacije. Imponira li Vam to?
- To je način na koji me drugi ljudi predstavljaju. Nije mi mrsko, ali uglavnom mi je svejedno.
2. Nakon „Tridesetdevetog maja“ nazire li se nova zbirka poezije?
- Imam neke ideje, ali nova zbirka će pričekati još neko vrijeme.
3. Kada će Vaš prvi roman ugledati svjetlo dana?
- Nadam se da će izaći najesen. Nije to daleko kao što se danas čini.
4. Šta Vas inspirira da napišete pjesmu, a šta kolumnu, odnosno neki prozni uradak?
- Proces je uvijek isti. Pustim stvari da me opsjedaju neko vrijeme. Kada počnu dobivati oblik, onda sjednem i radim, pišem.
5. Dok odgovarate na ova pitanja, na jednom ste od Vaših brojnih putovanja. Gdje se nalazite?
- Nisam na nekom određenom putovanju, više sam na proputovanju. Tako je to u posljednje vrijeme, čak i u gradovima koji su mi dom.
6. Jeste li se, možda, poželjeli skloniti negdje?
- Često to želim. Ponekad pronađem utočište u kojem se očistim od socijalnih neuroza.
7. Često pišete o nogometu. Ko je za Vas bio najbolji bh. selektor i hoće li Velež u Premijer ligu?
- Prosinečki bez dileme. Ali dopadalo mi se kako je BiH igrala pod ravnanjem Muzurovića. A Velež će se vratiti gdje i pripada. Uvjeren sam u to.
8. Jeste li uspjeli izmisliti još jedno godišnje doba?
- Nisam, ali još sam u nesporazumu s kalendarom.
9. Ljudi napuštaju BiH, pogotovo mladi. Ima li nade zaustaviti to?
- U ovim okolnostima bojim se da nema. Previše je stvari koje se ne mogu tek tako ispraviti. A nitko više nema strpljenja. Nemamo ni vremena.
10. U kojem od gradova ste „kući“ ili „doma“, Mostar, Ljubljana, Beograd?
- Mostar je uvijek točka oko koje se okreće moj život. U posljednje vrijeme pišem da živim na relaciji Mostar – Zagreb – Ljubljana - Beograd. Najviše vremena provodim u Zagrebu. Lakše se krećem odatle.
11. Ko su za Vas heroji?
- Ponekad prezirem tu riječ. Puno puta smo prevareni tim metaforama. I mi i heroji.
12. Šta smatrate svojim najvećim dostignućem?
- Možda ono na što nisam utjecao. Teatarska interpretacija moje poezije u predstavi „Gnijezdo“ mostarskog HNK. I to što se moji stihovi govore u novoj postavci „Balkanskog špijuna“ Narodnog pozorišta u Beogradu. Ali nadam se da me još čeka to dostignuće.
13. Kakav ste kao kuhar?
- Moram se pohvaliti da sam vješt u kuhinji. Prilično dobar, dakle.
14. Koje Vas osobine mogu odbiti od drugog?
- Ambicioznost. Prijetvornost. Samoživost.
15. Šta je za Vas utjeha?
- Ono što u nekom trenutku donese duševni mir.
16. Koji biste talent voljeli imati?
- Volio bih da znam svirati klavir i pjevati.
17. O kojem ste zanimanju maštali kao dječak?
- Htio sam igrati nogomet. Ali uvijek me kopkalo pisanje kao zanat.
18. Kakve su Vaše reakcije na najavljenu Paradu ponosa u Sarajevu?
- Potpuno podržavam. U društvu svi moraju imati jednake šanse i jednaka prava.
19. U čijim knjigama baš uživate?
- U posljednje vrijeme to su romani Sergeja Dovlatova.
20. Ima li neki film da Vas je potresao?
- Puno ih je, osjetljiv sam. Ali, recimo, u posljednje vrijeme se to dogodilo s neobičnim filmskim eksperimentom „Pismo ćaći“ Damira Čučića, a u kojem igra moj prijatelj Milivoj Beader, i kratkim filmom „Trešnja“, za koji je predložak bila priča „Pederi“ Olje Savičević-Ivančević.
