Srećko Horvat, filozof i publicista svjetskog glasa, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o tome kako je doživio hapšenjeDžulijana Asanža (Julian Assange), svog prijatelja i osnivača Wikileaksa. Horvat ocjenjuje da je odvođenje Asanža iz ekvadorske ambasade u Londonu opasan presedan za novinarstvo i novinare u čitavom svijetu i da može biti poruka da su „prvo došli po Asanža, doći će i po ostale“. 

Horvat govori i o tome kako Balkan postaje žarište svih geopolitičkih kontradikcija na širem nivou.

 Za sebe se ne bojim

Gospodine Horvat, kako ste Vi, prvenstveno kao prijatelj Džulijana Asanža, doživjeli njegovo hapšenje u ambasadi Ekvadora u Londonu i kako će se eventualno izručenje Sjedinjenim Američkim Državama odraziti ne samo na njega nego i na cjelokupnu novinarsku profesiju u svijetu?

- Mislim da uhićenje Džulijana Asanža u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, koja bi trebala predstavljati teren ekvadorske, a ne britanske države, i teren na koji ne može ući britanska policija, premda je ambasador pozvao policiju da Asanža doslovno izvuče iz ambasade, predstavlja opasan presedan za budućnost novinarstva kakvog smo do sada poznavali.

- Zašto? Zato jer ukoliko Džulijan Asanž bude izručen Sjedinjenim Američkim Državama i ukoliko tamo bude osuđen, mogli bismo vrlo brzo zamisliti scenarij u kojem bilo koji izdavač ili novinar iz države koja se ne nalazi pod američkom jurisdikcijom, također, bude izručen i suđen u Americi.

Kada bi se slično događalo s Rusijom ili Kinom, pa kada bi Rusi ili Kinezi tražili da se izruči neki novinar sa Zapada u Rusiju ili Kinu, a da mu se sudi po ruskim ili kineskim zakonima, mislim da bi nas sve to šokiralo. U ovom slučaju imamo SAD koje žele osuditi izdavača jer je objavio podatke o zločinima koje su SAD činile u Afganistanu.

Dakle, ono što je šokantno u cijelom ovom slučaju jeste upravo to da se ne osuđuju oni koji su činili ratne zločine, nego se osuđuju oni koji su objavljivali o ratnim zločinima. Nemojte zaboraviti da je i Čelsi Mening (Chelsea Manning) trenutno u zatvoru i da se Asanž nalazi u zatvoru. Dakle, dvoje ključnih ljudi za otkrivanje zločina i Afganistanu koje su radili Amerikanci ubijajući nedužne civile, ali i ubijajući novinare.

To je važno spomenuti, jer mislim da velika odgovornost danas leži upravo na samim novinarima. Novinarima koji do sada nisu nužno pozitivno pisali o Asanžu ne shvaćajući da se radi i o njihovoj glavi. 

 Kako biste Vi opisali Asanža?

- To je netko tko je zaista zadnjih sedam godina žrtvovao svoj vlastiti život, svoju vlastitu slobodu. Žrtvovao je i mogućnost da vidi svoju obitelj, svoju djecu. Žrtvovao je mogućnost da udiše svjež zrak, da vidi uopće svjetlo dana i slično. A sve da bismo mi svi ostali koji smo na slobodi, koji imamo privilegiju da uopće pričamo manje-više slobodno, mogli saznati informacije o korupciji zapadnih, ali ne samo zapadnih nego i drugih vlada, da bismo mogli saznati koji su se to zločini zbivali i da bismo, zapravo, puno bolje, zahvaljujući upravo Wikileaksu, shvatili na koji način moć kao takva funkcionira.

 Jeste li imali problema jer ste Asanžov prijatelj i plašite li se da bi se Vama nešto moglo dogoditi jer otvoreno i javno govorite i stvari nazivate pravim imenom?

- Ne, nisam imao probleme zbog onoga što govorim. Ali znam da sam pri svakom ulasku u ekvadorsku ambasadu bio zabilježen od tajnih službi koje su svakodnevno nadzirale taj prostor. Ne bojim se. Ja mislim da je najbolja odbrana govoriti otvoreno i javno, kao što ja to činim godinama. A sve što mislim reći ne skrivam, niti imam što sakriti. I dalje ću govoriti šta imam reći, a, nažalost, slučaj Džulijana Asanža pokazuje kako čovjek može završiti ukoliko se suprotstavi velikim centrima moći. Ali, za sebe se ne bojim. Ono do čega mi je sada stalo jeste, prije svega, njegova sloboda i njegova budućnost. Za jednog od naših posljednjih susreta donio sam mu bocu s vodom iz Jadranskog mora i prvo što je učinio, spontano, bilo je da je popio čašu mora samo da okusi kako je to. 

 Na području bivše Jugoslavije rastu nove napetosti

 Koliko smo mi uopće na ovim prostorima svjesni koliko se individualni slučajevi poput Asanžovog mogu odraziti na ove prostore?

- Hajdemo ovako reći. Gdje god da se nalazi američka ambasada na prostoru Balkana, možete biti sigurni da ta ambasada vrši i neka, kako da kažem, špijuniranja ili, ako ništa drugo, onda mapiranja situacije. A isto važi i za sve druge ambasade. Dakle, da ne ispadne da sam ja nešto protiv Amerike.

Ono što je činjenica, a putujem često po čitavom Balkanu, jeste da Balkan postaje geopolitički jako zanimljivo područje. Vidjeli ste to neki dan dolaskom Kineza u Hrvatsku, vidjeli ste također s ovom aferom prisluškivanja sa Slovenijom, vidite to, između ostaloga, po interesu arapskog kapitala u Beogradu, takozvanom Beogradu na vodi, a odnedavno takozvanom Zagrebu na vodi.

Vidite to u Bosni i Hercegovini s prilivom turskog kapitala, te hoće li jedna zemlja ući u NATO ili neće, hoće li se više prikloniti Rusiji ili neće. Istovremeno, tu su Kinezi sa svojom zaista velikom moći, koji nakon Italije i Francuske dolaze u Hrvatsku da bi sklapali sporazume za njihov novi „put svile“. A, da ne govorim o izbjegličkoj krizi, koja je upravo pogodila BiH.

Da ne govorim o tome da Evropska unija šalje Frontex na granicu BiH i Hrvatske koji će, čini mi se, još više pogoršati odnose između te dvije države, jer ono što sada vidimo jeste da na području bivše Jugoslavije još više jačaju granice, da rastu nove napetosti, a pri tome ni naša država, ni, nažalost, Evropska unija nemaju odgovor ni za izbjegličku krizu, niti za ono što bi se moglo početi događati za nekoliko godina. A to su brojne izbjeglice zbog klimatskih promjena i slično.

Dakle, u tom smislu Balkan je, na neki način, žarište svih geopolitičkih kontradikcija koje možemo vidjeti na širem nivou. Ovdje na Balkanu one su itekako vidljive, a upravo u ovom periodu dolaskom stranog kapitala vidljiva je i neka vrsta sluganskog odnosa naših elita ka tom stranom kapitalu.

  Sve češće se na ovom području zvecka oružjem. Može li doći do nekog novog oružanog sukoba na ovim prostorima? Kako Vama izgleda situacija u BiH iz Hrvatske?

- Pa, ne mogu reći kako izgleda iz Hrvatske, jer nisam toliko često u Hrvatskoj, ali mogu reći da pogled s različitih lokacija na samu BiH, u kojoj sam nedovoljno često, a koju izuzetno volim, nije ništa specifično. Mogu reći da se mi na Balkanu moramo konačno riješiti onog autokolonijalnog stava da smo mi najgori, kao da kod nas puške i bajuneti jedva čekaju da ponovo progovore.

U jednoj Francuskoj, koja je donedavno gledana kao uzor demokracije, vidite da je Vlada nedavno donijela zakon po kojemu čak i vojska može pucati protiv prosvjednika koji se legitimno bune protiv Makronove neoliberalne politike. Pogledajte Italiju sa Salvinijem, pogledajte Mađarsku s Orbanom...Vidjet ćete da u nizu država Evropske unije, odnosno Evrope, raste napetost, raste militarizacija.

 Ne postoji mesija koji će nas spasiti, on će doći tek nakon što više ne bude potreban

- U Evropi raste ono što je Karl Šmit (Karl Schmidt), njemački konzervativni teoretičar prava, nazvao izvanredno stanje. Dakle, izvanredno stanje u kojem država može upotrijebiti silu da bi, tobože, zaštitila ustav. I mislim da Evropa ide sve više u tom smjeru i da u tome smislu ovi naši prostori nisu nikakav izuzetak. Dapače, možemo pogledati u Evropu i vrlo često ćemo vidjeti da Evropa možda čak ide i ka nekim gorim tendencijama nego što imamo kod nas.

To ipak ne znači da ne treba i dalje vjerovati u ideju Evrope i one ideale Evrope za koje se valja boriti. Međutim, treba pogledati Evropi u lice i naprosto realistički shvatiti u kojoj se situaciji danas Evropa nalazi. Neće nas spasiti nitko izvana, ne postoji mesija, on će, kao što kaže Kafka, doći tek nakon što više ne bude potreban, drugi dan nakon svog dolaska.

Posjetit ću ga u zatvoru ako bude moguće

 Posjetili ste Asanža krajem prošle godine u ambasadi Ekvadora u Londonu. Hoćete li ga, ukoliko to bude moguće, uskoro posjetiti i u zatvoru?

- Planirao sam ga posjetiti u maju, budući da sam ga svaki put kada sam odlazio u London posjećivao, to je već postala neka vrsta tradicije. Međutim, sada ne znam niti u kojem se zatvoru trenutačno nalazi i gdje će se tada nalaziti. Vidim da je za 2. maj zakazano saslušanje. Ja dolazim nakon toga i ako budem u mogućnosti da ga posjetim, naravno da ću ga posjetiti. Ali, bojim se da u trenutnim uvjetima to, možda, i neće biti moguće.

 Iz biografije

Srećko Horvat rođen je 1983. godine u Osijeku. Živio je u Njemačkoj do 1991. godine, kada se vraća u Hrvatsku. Završio je studij filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zajedno s Janisom (Yanis) Varoufakisom, nekadašnjim grčim ministrom finansija, u Njemačkoj osniva DiEM25 (Pokret za demokratizaciju Evrope), čiji je kandidat za Evropski parlament, na izborima koji će biti održani u maju ove godine.

Horvat uređuje i vodi i Filozofski teatar pri Narodnom kazalištu u Zagrebu. Jedan je od osnivača Subversive festivala u Zagrebu na kojem je radio do 2013. godine. Objavio je više od deset knjiga prevedenih na petnaestak jezika, a upravo mu kod uglednog svjetskog izdavača „Penguin“ izlazi knjiga pod nazivom "Poezija iz budućnosti".