Za građane ove zemlje, teško je odvojiti posjet Briselu od politike višemjesečnog mrcvarenja, bh. građana kroz procese i inicijative u periodu nakon održanih izbora, koji za cilj ponajmanje imaju osiguravanje kvalitetnog i dostojanstvenog života ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini.
Samo u posljednja dva mjeseca imali smo potezanje pitanja za koje se unaprijed zna da nikome neće donijeti boljitak, i čiji jedini cilj je trošenje naredne četiri godine građanima BiH.
U takvoj atmosferi, ali i polovično odrađenom poslu, skoro je nemoguće pronaći entuzijazam za činjenicu da su tri člana Predsjedništva otputovala zajedno u Brisel. Sve dok ne postavimo ljestvicu mnogo, mnogo više, posjete kao ova će se smatrati uspjesima.
Prava istina je da je BiH, 2008. godine bila bliže EU priči nego sada. Ne samo da su institucije radile bolji i kvalitetniji posao, bile motivirane, nego je postojala volja, snaga i vizija kao i liderstvo u procesu pristupanja. Za one koji prate procese EU integracija u BIH neosporna je činjenica da smo se vratili deset godina unazad.
S druge strane, imajući u vidu da su kriteriji za “dobro ponašanje” urušeni i da je uspjeh sve što nije otvorena konfrontacija, ova posjeta ima simoličku vrijednost. U kontekstu optimističnih izjava tri člana Predsjedništva BiH, o njihovoj želji za što skorijem statusom kandidata, pravo pitanje je zašto onda čekati na prijevod na sva tri jezika. Za pozitivno mišljenje Komisije je dovoljan samo jedan, nema potrebe za odugovlačenjem procesa.
Koncenzus oko ovih pitanja bi bio znak stvarne a ne nominalne opredjeljenosti i volje, ali i liderstva.