Vijest o eksploziji u Jemenu u kojoj je, sa četvoricom kolega iz Hrvatske, Kosova i Južnoafričke Republike, poginuo i njihov sin Damir, Ibrahim i Rabija Paradžik saznali su od rodbine. Posljednji put se javio u subotu, dan prije tragedije, rekli su u razgovoru za "Avaz" očajni roditelji. 

- Bio je neraspoložen i supruzi Maji je rekao da je tamo haos. Toliko je pucalo da nije znao kako su opstali tu noć. Redovno, kad ustane da klanja, javi se, ali više se nije javljao – kaže Rabija Paradžik, Damirova majka.

Ibrahim je ratni vozač saniteta i jedan od heroja evakuacije ranjenika iz opkoljenog Goražda, a Rabija dugogodišnja babica u penziji. U trenutku naše posjete još su u šoku. Ne znaju sve detalje kako je došlo do eksplozije niti kada će tijelo biti transportirano u BiH, jer u toku je istraga, ali sumnjaju da se radilo o diverziji.

– Služio sam u armiji i znam da se upaljači i eksploziv ne prevoze skupa. Mine se razoružaju, pa onda transportiraju – pojašnjava Ibrahim Paradžik.

Damir je od kuće praktično otišao sa 15 godina, prvo u Vojnu gimnaziju, a potom na Vojnu akademiju u Beograd, ispunivši stroge standarde tadašnje vojske. Rat ga je zatekao kao oficira u kasarni u Podgorici, odakle je došao u Sarajevo.

- Da nije otišao tim putem, nešto bi mu bilo. Toliko je to želio. Iz Podgorice je pobjegao i u Sarajevu se javio komandi. Ja sam poslije otišla po ženu i djecu da ih izvedem – priča nam Damirova majka Rabija.

Nakon rata radio je u lokalnoj građevinskoj firmi u Goraždu. Zbog staža u JNA drugi posao nije mogao dobiti. Kako bi osigurao egzistenciju svojoj šestočlanoj porodici, uključio se u projekte deminiranja. S vojničkim iskustvom i obrazovanjem brzo je postao jedan od vodećih bh. eksperata u ovoj oblasti i prošao opasna iskušenja širom svijeta.

- Bio je u Sudanu, Kipru, Somaliji, Afganistanu ... u Libanu je izgubio nogu – kaže Ibrahim Paradžik.

U priči koju smo radili s njim 2007. godine, Damir je objasnio da je na minu stao nakon što je pokušao izvući ranije povrijeđenog kolegu, a obojica su u minsko polje ušla kako bi spasili lokalnog farmera. Zbog ovog hrabrog čina britanska princeza Aleksandra, kao službena predstavnica kraljice Elizabete II, uručila mu je Medalju za hrabrost. Odmah po oporavku Damir se vratio humanom i opasnom poslu uklanjanja mina širom svijeta i spašavanjem ljudskih života.

- Često mi je govorio: "Mama, nemoj ništa da se brineš, jer ono što je suđeno, desit će se, mi tu ne možemo ništa". Tako je živio i u to je vjerovao – kaže njegova majka Rabija Paradžik.

Iza poginulog bh. deminera ostali su supruga Maja i djeca Andrea, Anđela, David i Aldijana.