Porodična kuća Bešlagića u Gornjoj Mahali jedini je objekt koji danas svjedoči o staroj bosanskoj čaršiji u Žepču. Građevina je stara više od 200 godina i pripadala je Žepčaku Alji Sarošu. Prema riječima Zijaha Maličbegovića, čija je rahmetli majka Aiša jedna od nasljednica nekretnine, Saroš je imao devet kćerki zbog kojih se kasnije, navodno zato što nema muškog djeteta, propio i zbog toga ostao upamćen po pjesmi “Saroš Aljo dnevno dukat troši i pije”. - Kuću je kasnije naslijedila njegova kćerka Duda Bekrić, koja je bila poznata kao jedna od rijetkih žena koje su pružile oružani otpor austrougarskoj vojsci prilikom zauzimanja grada Žepča. Od nje je kuću, opet, naslijedila njena kćerka Samija Bešlagić da bi kasnije prešla u vlasništvo njene djece, rahmetli Ibre i Aiše Bešlagić - kaže Maličbegović.

Ova kuća posljednji put je obnovljena prije 83 godine, o čemu svjedoči crijep proizveden 1935. godine. Nažalost, nepromišljenošću tadašnjih vlasti, koje su radile pod krilaticom “gradi novo - ruši staro”, stara žepačka čaršija u potpunosti je srušena krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća. Tako je porodična kuća Bešlagića jedina koja još može posvjedočiti o historiji grada, koji se prvi put spominje 1458. godine u povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša.

Objekt je, nažalost, u veoma lošem stanju, a nasljednici nemaju sredstava da bi je obnovili ili zaustavili njeno daljnje propadanje. Maličbegović kaže kako su nasljednici nudili državnim institucijama da pomognu u obnovi objekata kako bi se očuvalo preostalo, rijetko historijsko blago u Žepču, ali nažalost, nisu naišli na potrebno razumijevanje. Tako je objekt koji govori o našoj prošlosti, ostao još samo umjetnička inspiracija lokalnih slikara.

Bunar i kaldrma

Po konturama se može vidjeti da kuća ima nekoliko soba na dva sprata, koju je krasila veranda sa mušepcima. Kao i ispred svake bosanske kuće, u lijepo kaldrmisanom dvorištu i ove nalazi se bunar.