Obično ljudi koji zbog svoje pohlepe siđu s odgovornih funkcija, koje po njihovom poimanju „život znače“, počinju, prema onoj narodnoj, „Lajati i na Boga“. 

Takav slučaj je upravo s bivšim premijerom Tuzlanskog kantona Begom Gutićem, koji se na sva zvona, naravno koristeći predizborne skupove i dostupne medije, hvali svojim poštenjem, opet prema onoj narodnoj „Vojska o skraćenju, k..va o poštenju“, piše "tuzlanskarepublika.com".

Prijeratni biznis – mati Hatidža vršila „gasul“ ženskih osoba

Nije mali broj nastupa ovog „poštenjačine“ koji svoj imetak opravdava prijeratnim biznisom svoje porodice – a nikada nije spomenuo o kakvom se biznisu radi. Nije ni mogao jer je odrastao u radničkoj porodici, kao i većina porodica s banovićke općine, a od privatnog biznisa, ako tako možemo nazvati tu povremenu djelatnost, jedino je mati Hatidža vršila „gasul“ ženskih osoba, jer nisu bila otvorena pogrebna preduzeća. U tom periodu, dok se Bego nije dočepao policijske uniforme, dodatno su živjeli od „merhuma“ da bi na kraju, bez imalo milosti, počeo iskorištavati žive.

Ubrzo s prvim zaposlenjem dolazi i nesretni rat u BiH, gdje se svako snalazio kako je znao i umio, prelazeći po nekoliko stotina kilometara da svojoj djeci osigura kilogram kukuruza, brašna ili koji „zasap“ kahve iznemoglim roditeljima, a onda je Bego počeo s prvim „oporezivanjem“ i stjecanjem prve vlastite imovine.

Uniforma mu je pomogla da završi i rudarski fakultet, dok su drugi čuvali prve borbene linije. Nakon završetka fakulteta nije htio u Rudnik, za kojim sada toliko vapi, jer je već bio dovoljno poučen da se u policijskim strukturama, ako radite na njegov „pošten način“, može daleko više zaraditi. Takva vrsta zarade obično se današnjim rječnikom naziva „reketiranje“ švercera ugljem, ogrjevnim i tehničkim drvetom, čega se ni dan-danas nije odrekao.

Od policijskog službenika do kapitaliste

Nizanjem činova i značajnijih položaja u policijskim strukturama direktno proporcionalno se uvećavao i Begin imetak.

Tako je Bego od policijskog službenika postao kapitalista s imetkom koji se, za njega, vjerovatno podrazumijeva, kao što je nekoliko poslovnih prostora u Banovićima, dva stana u Tuzli i kuća u Omazićima, za čije je uređenje i kopanje bunara nagradio izvođača radova ili bolje reći „najamnika“ radnim mjestom u policijskoj službi.

Nakon dolaska za premijera Tuzlanskog kantona, apetiti se povećaše, pa Bego kupi i dva stana u Sarajevu, „zlu ne trebalo“, i plati ih „minornih“ 350 hiljada eura. Pošto mu stanovi bijaše udaljeni, morade kupiti i skromnije auto, ni manje ni više, nego Škodu SuperB, da što brže i sigurnije dođe do svojih stanova.

Pošto je premijerski posao težak, premijer se mora i odmoriti, zašto mu je trebala i jedna kuća na Krivaji za svakodnevni ili vikend-odmor, a ljetovanje će provoditi na luksuznim lokacijama u Crnoj Gori.

Nadimak "Hapac", vjerovatno zbog poštenja

Nedaju se Begi „pare s kamare“ pa nađe profesora Stankovića, koji mu za dozvolu za otvaranje Medicinskog fakulteta u Tuzli „dobrovoljno“ pokloni stan u Budvi, naselje Bećići, na adresi Sremskog fronta 6, stan broj 123, u kome ugodne dane odmora provodiše, osim Bege i njegove mnogobrojne rodbine i prijatelja, i porodice Mosorovići iz Poljica i Kudumovići iz Banovića, koji s oduševljenjem prenesoše vijest da je Bego kupio stan u Budvi.

S druge strane, demantova ih prof. Stanković koji pred tri svjedoka (imena dostupna nadležnim institucijama) izjavi kako je za otvaranje Medicinskog fakulteta Begi Gutiću morao kupiti stan u Budvi. I taman, kad se Bego „ustoličio“, kad je stvorio privatne policijske snage koje uhode i prate njegovu „listu odabranih“ kako bi u svakom momentu bio siguran gdje se nalaze, dođe kraj premijerovanju, ali i kraj dodatnim prihodima. Zbog toga je Bego, kao ranjena zvijer, spreman na sve i svašta, kako bi narodu dokazao da su svi lopovi, a jedino on „pošten“.

P.S. Prije nego što o njegovom poštenju prosudite sami, podsjećanja radi, jedino se u njegovoj porodici koristi nadimak „Hapac“, vjerovatno zbog poštenja, zaključuje "tuzlanskarepublika.com".