Subota, 28.juli 

"Moja kosa, tvoja kosa“ u Tešnju 

Dan kampanje sakupljanja kose u Tešnju u okviru projekta „Moja kosa, tvoja kosa“ je stigao. Divan, sunčan, kao stvoren za činjenje dobrih djela. Nadam se da će doći mnogo ljudi koji će donirati svoju kosu.

Treba nam još kose kako bismo napravili mnogo perika, jer je sve više djece kojoj su potrebne. Ne želim ih iznevjeriti. Želim im pokazati da nisu sami, da imaju nas, da smo tu za njih, da smo im bezuvjetna podrška u svemu.

Počeli smo. Deset je sati i zvanično je akcija šišanja i doniranja kose počela. Već i prije deset nekoliko dobrih ljudi donijelo je već ošišanu kosu. Smijem se, jer znam da već sada možemo napraviti jednu periku, a to znači još jedno tužno dijete napraviti sretnim.

Dan je bio uspješan. Dobri ljudi Tešnja nisu nas iznevjerili, došli su da podrže djecu oboljelu od raka, došli su da pokažu da im je stalo. Došli su da daju dio sebe, svoju dugu njegovanu sjajnu kosu, kako bi usrećili drugo biće, kako bi usrećili dijete. Zar ima išta ljepše od sretnog i nasmijanog djeteta?!

Nedjelja, 29. juli

Rehabilitacioni kamp na Vlašiću

Počinjemo s intenzivnim pripremama za rehabilitacioni kamp na Vlašiću koji počinje za dva dana. Mnogo obaveza je bilo oko organizacije, posebno jer svake godine imamo sve više djece koja se priključuju kampu. Nije to meni teško, nego je najveće zadovoljstvo samo zbog jedne činjenice: na kamp dolaze djeca koja su se izliječila, što znači da želimo da nas je što više, tako ćemo znati da smo pobijedili rak mnogo više puta nego što je on nas.

Ponedjeljak, 30. juli

Zaslužili su normalno djetinjstvo

Kako ono kažu u narodu, „usitnilo je“. Već sutra počinje 11. kamp rehabilitacije za djecu oboljelu i liječenu od raka. Izazov je osmišljavanje svakog narednog kampa.

Sutra će biti oko 200 učesnika kampa, što djece izliječene od raka, što njihovih roditelja i braće i sestara. U jedno smo sigurni, očekuje nas puno nasmiješenih lica.

Treba organizirati pet dana kampa za 200 ljudi. Trudili smo se svim silama da osmislimo mnogo aktivnosti i za djecu i za roditelje kako bismo im pomogli pri resocijalizaciji i oporavku od njihove teške borbe. Oni su zaslužili ovo, zaslužili su da se zabavljaju, vesele i imaju normalno djetinjstvo.

Utorak, 31. juli

Pokroviteljstvo FK Sarajevo

Napokon prvi dan kampa. Ustao sam rano i pripremio se za obaveze. Prvo žurim u Roditeljsku kuću dočekati naše drage prijatelje, igrače i direktoricu FK Sarajevo, koji su odlučili biti pokrovitelji jednog apartmana u Roditeljskoj kući. Uspješno smo potpisali ugovor i učvrstili naše prijateljstvo.

Sljedeći korak je da dočekamo svu djecu i roditelje na Vlašiću. Radostan sam jer je lijepo vrijeme. Vidim i prvi autobus kako nam pristiže. Čujem djecu kako pričaju, smiju se i ciče od sreće. Uzbuđeni su. To miriše na lijepe i vesele buduće dane. Pozdravljamo se, grlimo i smijemo se zajedno, sretni što se ponovo vidimo, ali ovaj put u ljepšem ambijentu. Zamijenili smo bolničke sobe zelenom šumom i cvrkutom ptica.

Zvanično smo otvorili kamp. Prvi dan smo iskoristili za slobodne sportske aktivnosti na kojima su se djeca zabavila, razgibala svoje tijelo, unaprijedila svoju kondiciju, poboljšala zdravlje... Poslije večere smo imali i zabavu u bašti ispred hotela gdje smo pjevali, smijali se i mnogo plesali. Djeca su neumorna i vesela. Mogu na spavanje zadovoljan i sretan.

Srijeda, 1. avgust

Razumijem njihove strahove

Drugi dan kampa kao stvoren za još dječije radosti. Sunčano, toplo i predivno... Kao i svakoga dana, ustao sam prije svih, prošao još jednom kroz planirane aktivnosti. Ovdje mi vrijeme prolazi veoma brzo, a i kažu kada je čovjeku lijepo, onda se čini da dan traje kao minutu. Roditelji i djeca su se vrlo brzo okupili ispred hotela spremni za jutarnju šetnju i gimnastiku kako se i desilo. Šetali smo prirodom, udisali jutarnji čisti svježi zrak, napunili se energijom za ostatak dana.

Već nakon doručka počele su i prve aktivnosti za djecu i roditelje. Nadam se da će djecu danas oduševiti pripremljene radionice s našim dragim prijateljima iz „Normal arhitekture” i trening brdskog biciklizma s trenerima iz biciklističkog kluba „Vitez“. Pratio sam sve radionice koje su se dešavale i posebno me radovalo što djeca i roditelji po završetku aktivnosti izlaze nasmijani, oduševljeni i sretni. To nam i jeste primarni cilj, da se opuste i uživaju nakon svega što su prošli u borbi s teškom bolešću.

Kao roditelj djeteta koje se liječilo, u potpunosti ih razumijem. Razumijem njihove strahove i borbu. Razumijem kako je željeti vidjeti svoje dijete sretno sa drugom djecom. Upravo to im želim i pružiti. Želim da njihova djeca budu sretna, da se smiju sve vrijeme, da se druže sa svojim drugarima, da osjete djetinjstvo koje su u jednom trenutku izgubili. Želim da roditelji osjete sreću svog djeteta, jer nema većeg i ljepšeg poklona od dječije bezbrižnosti i osmijeha.

Četvrtak, 2. avgust

Osvojio sam mikrosvemir

Shvatio sam davno da mi nakon sinove dijagnoze najviše nedostaje osjećaj bezbrižnosti. Znam da se i ostali roditelji osjećaju tako. Svi prolazimo slične faze. Zahvalan sam svaki dan što sam dobio priliku da mogu drugima pružiti bar trenutak bezbrižnosti. Upravo te sam momente uhvatio na trećem danu kampa, kada je sve nekako ušlo u kolosijek, kada su se djeca i roditelji već opustili i uhodali u svemu.

Tako sam danas shvatio da sam uspio osvojiti jedan mikrosvemir. Uspjeli smo pružiti bar momente bezbrižnosti roditeljima koji su pored svoje djece najveći heroji.

Čovjek nije ni svjestan koliko su mu bitni mali momenti sreće dok ne osjeti veliku tugu. Zato smo i stvorili rehabilitacioni kamp kako bismo djeci i roditeljima priuštili mnogo tih momenata.

I danas smo uspjeli napraviti nove divne uspomene. Za roditelje smo imali posebnu nutricionističku radionicu koju je vodila Maja Pilav, poznatija kao Maki Makaron na društvenim mrežama. Nakon radionice smo napravili i mini zabavu na kojoj smo degustirali sve recepte po kojima je Maja pripremala hranu. Palačinci od banane i zobenih pahuljica i džem od malina su bili najtraženiji.

Petak, 3. avgust

Ljepše od cvrkuta ptica

I današnji dan je prošao brzo i u uživanju u dječijim osmijesima i radostima. Slušati ih navečer kako pjevaju je ljepše od cvrkuta bilo koje ptice ovdje na Vlašiću. Gledati ih kako plešu ljepše je od plesa najljepšeg i najšarenijeg leptira na svijetu.

Kako se kamp bliži kraju, sve sam više motiviran da sljedeći napravimo još boljim. Već razmišljam šta na sljedećem kampu možemo unaprijediti i kako ga učiniti interesantnijim. Ali prvo ću razmisliti o sutrašnjem danu, jer nas sutra čeka otvoreni dan sa našim gostima. Želim im pokazati mnogo divnih rukotvorina, radova, pa čak i malu predstavu. Napravit ćemo za njih mali teatar, gdje će djeca pokazati svoje glumačke sposobnosti.

Današnji dan je bio i više nego uspješan. Djeca su briljirala na radionicama: mali genijalci, mali graditelji, crafts by Nejra. Djeca su uživala i u školi jahanja, brdskog biciklizma i plivanja. Mnogo eksperimenata se naučilo, mnogo zaposlenih ručica, mnogo napravljenih rukotvorina i mnogo korisnih usvojenih informacija.