Preduzeća iz metalskog sektora, nekad vodećeg u zemlji, oborena su na koljena. Svako malo čujemo da je neka firma otišla u stečaj, da je zaustavljena proizvodnja, da su vlasnici ostavili dugove i pobjegli, da su metalci ostali bez uvezanog staža...
Da je stanje alarmantno, najbolje oslikava podatak da je u posljednjih nekoliko godina likvidirano ili u stečaj otišlo 16 metalskih firmi i da je zbog toga bez posla ostalo oko 1.600 radnika, od kojih većina još čeka na uvezivanje staža.
Bitka za radnike
U metalskom sektoru u FBiH danas radi oko 24.000 radnika, znatno manje nego što ih je bilo u zeničkoj Željezari 1988. To najbolje oslikava stanje u ovoj najvažnijoj industrijskoj grani.
Od 220.000 metalaca prije rata u BiH, samo ih dva posto nije bilo učlanjeno u Sindikat.
- To je bila sindikalna velesila, i u organizacijskom, ali i u finansijskom smislu. Sindikat je mogao sve, jer je imao ljude, ali i novac. I sve to u državi u kojoj su radnici bili radnici, ali i suvlasnici preduzeća. Oni su preko radničkih savjeta ravnopravno učestvovali u donošenju svih važnijih odluka. Plaće su bile na vrijeme, liječenje svima dostupno i besplatno, išlo se na rehabilitaciju u banje, na more, penzionisanje je bilo bez problema, nije bilo ni govora o neuvezanom stažu, nije bilo propadanja firmi i tehnoloških viškova... Danas Sindikat metalaca FBiH ima 13.500 članova, a sto puta imamo veće i teže probleme - navodi predsjednik Sindikata metalaca FBiH Bajro Melez.
Prema njegovim riječima, neuvezan radni staž i nemogućnost odlaska u penziju ljudi koji imaju uvjete za to trenutno su najveći socijalni, ali i društveni problem.
- Radnici nam umiru čekajući da se domognu penzije. To, navodno, puno košta. Ma jok! Cifra od nekoliko milijardi kojom nam vlast maše pred nosom potpuni je apsurd. Mi tražimo da se staž uvezuje sukcesivno, samo radnicima koji u toj godini steknu uslove za penziju. To je nekoliko hiljada radnika godišnje, za šta bi trebalo 40 do 50 miliona KM. A novca ima, vidi se to iz izvještaja o prihodima od indirektnih poreza. Svake su godine veći za 200 do 300 miliona - podsjeća Melez.
On se dotaknuo i borbe metalaca za Granski kolektivni ugovor.
- Ako ga potpišemo do 31. jula, odustajemo od generalnog štrajka. No, ako se ništa ne uradi, pozvat ćemo sve granske sindikate sa sličnim problemima da nam se pridruže u aktivnostima o kojima sada ne bih govorio. Ali, bit će burno, to je sigurno - poručuje Melez.
Upućeni zahtjevi
Zbog ozbiljnosti situacije u metalskom sektoru podsjeća da su prije nekoliko sedmica metalci održali vanredni kongres, prvi u poslijeratnom periodu.
- Federalnoj vladi i Parlamentu uputili smo nekoliko zahtjeva. Između ostalog, tražimo hitno usvajanje zakona o uvezivanju staža u periodu 1. aprila 1992. - 31. decembra 2017. godine koji će se odnositi na sve radnike bez obzira na strukturu vlasništva njihovog poslodavca. Tražimo i da se iz daljnje procedure povuku prijedlozi zakona o porezu na dohodak i o doprinosima dok ne bude zaključen opći kolektivni ugovor - navodi Melez.
Metalci traže i izmjenu Zakona o PIO u kojem bi penzijski staž učesnika u obrambeno-oslobodilačkom ratu bio izjednačio sa stažem osiguranja bez bilo kakvih penala za ranije penzionisanje.
Insistiraju, također, i da budu usvojeni zakoni o zaštiti na radu i štrajku i da se deblokira rad Ekonomsko-socijalnog vijeća.
- Na kraju, tražimo i da Glavni odbor Saveza samostalnih sindikata (SSS) BiH zakaže kongres na kojem će biti izabran novi predsjednik kako bi se deblokirao rad Saveza. Još se spomenuta „gospoda“ nije oglasila. A radnici prate, čuju, gledaju. Njihova će biti zadnja, na izborima u oktobru ove godine - upozorio je Melez.
