Odlukom Vijeća ministara 11. juli 2018. godine proglašen je Danom žalosti u cijeloj BiH. Odnosi se to na sve državne i entitetske i ine institucije, na javne i komercijalne emitere...
Pa ipak, u epicentru države, u srcu Sarajeva, u kancelarijama Regionalnog centra Uprave za indirektno/neizravno oporezivanje BiH, tamo između zgrada "Elektroprivrede" i nekadašnjeg hotela "Bristol", danas - u vrijeme obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici - vladala je uobičajena, a donekle i praznična atmosfera.
Dan nakon što su oni što se bave biznisom u ovoj državi uredno popunili PDV prijave i prema tom osnovu uplatili nemale novce na račune UIO, u sarajevskom sjedištu ove institucije, kako smo informirani od nekoliko tamošnjih uposlenika, bezbrižno se slušala muzika s banjalučkog NES Radija.
Nastranu što se u spomenutom emiteru nisu pridržavali odluke Vijeća ministara, pa i Vlade FBiH, iako bi i ta činjenica trebala biti predmetom bavljenja određenih institucija. Ali - šta je s državnim službenicima koji od nas žive? Jesu li toliko otvrdnuli da ih ničija bol ne dira makar tog jednog dana u godini? Sramotno.
Ruku na srce, i oni koji su u UIO zaduženi ukazati im na činjenicu da smo u Danu žalosti, učinili su upravo suprotno. Umjesto državne zastave na pola koplja, 11. jula 2018. godine na RC UIO Sarajevo zastava BiH je bila istaknuta kao da je praznik.
Aferim, gospodo.
