Edvard Ferguson (Edward), ambasador Velike Britanije u BiH, već narednog mjeseca sa svojim nasljednikom počinje primopredaju dužnosti. On potom sa suprugom i troje djece, od kojih je najmlađe rođeno u Sarajevu, odlazi u Vašington na značajnu dužnost.
Ferguson je za “Dnevni avaz” dao oproštajni intervju u kojem se, između ostalog, našalio s nevjerovatnim teorijama zavjere o dolasku 40 britanskih vojnika u ispomoć EUFOR-u…
Ekonomske reforme
Ako biste u tri rečenice sumirali svoj mandate, kako bi ste ih sročili?
- Prva polovina mandata bila je posvećena pokretanju Britansko-njemačke inicijative i pokretanju BiH prema naprijed, nakon niza godina stagnacije. U drugoj polovini usmjerio sam se na održavanje zamaha kada neki političari to nisu željeli i kada su stvarali vještačke krize kako bi odvukli pažnju javnosti. Ali, moje najsretnije uspomene bit će one na putovanja diljem ove nevjerovatne zemlje i upoznavanje divnih ljudi u svakom njenom dijelu.
Šta su najveći uspjesi, a šta neuspjesi?
- Mislim da mi je najveće dostignuće bila Britansko-njemačka inicijativa. Većina pozitivnih rezultata u posljednje četiri godine bila je direktan rezultat našeg uspjeha u usmjeravanju vlada na svim nivoima ka najambicioznijem paketu ekonomskih reformi koji je ova zemlja imala i deblokiranju puta ka integracijama u EU. Ponosan sam što sam pomogao stvaranje ove inicijative i što sam imao ulogu u velikom broju najvažnijih reformi koje su uslijedile nakon toga – novi zakoni o radu, transportne i energetske strategije, bolje poslovno okruženje. Ekonomska poboljšanja već su osjetna, ali još mnogo toga treba se uraditi kako bi se poboljšao životni standard građana. Najveći neuspjeh je taj što nikad nismo stvarno uspjeli dobiti onaj stepen podrške javnosti koji je potreban da političari urade sve što su obećali.
Kako ste postigli uspjehe? Ipak vam je ovo prvi diplomatski zadatak?
- Hvala vam! Prije svega, sva su dostignuća tu zahvaljujući mom sjajnom timu u Ambasadi. Svi oni, bilo da su Britanci ili građani BiH, žele ovoj zemlji sve najbolje i rade vrlo naporno. Pokazali smo da je, inteligentnim pristupom, upornošću i poštovanjem, moguće postići rezultate u BiH.
Objašnjenje neuspjeha je?
- Mislim da smo pokušali uraditi i previše, da smo se usmjerili na prevelik broj pitanja.
Dođosmo nekako i do “40 džejms bondovaca” u BiH? Ko su ti Britanci zbog kojih se politička scena tako trese?
- (Smijeh) To je u redu - siguran sam da nas sada slušaju! Jedna stvar koju sam naučio je ta da, kad god se u BiH održavaju izbori, političari izmišljaju lažne prijetnje - strane, domaće ili oboje, kako bi pokrenuli svoje glasače. Ja sam došao ovdje prije četiri godine, tik prije izbora, i predsjednik Dodik govorio je potpuno iste stvari o britanskim snagama koje su tada došle privremeno po zahtjevu EUFOR-a. Tako da su ove priče poprilično smiješne, ali ne i originalne.
Dobro. Nisu oni Džejms Bondovi, dakle. Ali ko su? Koga špijuniraju u BiH? Dajte nam neki “sočan” detalj iz njihovog špijunskog rada?
- EUFOR je tražio 40 britanskih vojnika kako bi se poboljšao situacijski pregled koji komandant ima, a što je dio njegovog UN mandata sa ciljem osiguravanja sigurnog okruženja. Oni će biti u potpunosti pod njegovom komandom, a ne komandom Ujedinjenog Kraljevstva. Nisu još ni došli u zemlju, tako da vam ne mogu reći šta će tačno raditi, iako će biti vani, na raznim lokacijama i razgovarati sa ljudima. Bojim se da tu neće biti ništa tajno. Ne znam da li će vam to biti dovoljno sočno, ali moja djeca i ja smo zaista uživali u teorijama zavjere. Time počinjemo priče za laku noć. Njima se sviđa ideja da im je tata u središtu međunarodne zavjere. Ali, čak i oni znaju da svijet Džejms Bonda nije stvaran!
Šta je Vaša sljedeća diplomatska pozicija? Bit ćete u Vašingtonu. Šta ćete tamo raditi?
- Bit ću odgovoran za upravljanje bilateralnim odnosima Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država na polju odbrane. Bit ću zadužen za mrežu koja broji oko 1.000 uposlenika, vojnika i civila, diljem SAD. Mnogo toga dešava se na tom polju, s novim nosačima aviona, brzim džet avionima i nuklearnim podmornicama, kao i s dronovima i saradnji na kibernetskom i polju svemirskih programa. Mi godišnje trošimo oko sedam milijardi dolara s američkom vojnom industrijom. Tako da izgleda da će to biti uzbudljiv i zahtjevan posao.
Londonski samit, u okviru Berlinskog procesa, samo što nije počeo. Šta da očekujemo?
- Ne mogu vam reći sve što će biti najavljeno jer bih mogao imati problema sa premijerkom! Ali, Samit je veoma ambiciozan i usmjeren ka naprijed. Očekujem dobre vijesti za poduzetnike, posebno u digitalnom sektoru. Ustvari, pet digitalnih start-upa iz BiH je odabrano da učestvuje na regionalnom takmičenju u sklopu Samita. Planiramo pronaći nove načine pristupanja povoljnim fondovima, što je jedan od najvećih problema poduzetnika u regionu. Značajan fokus će se dati na poboljšanje sigurnosne saradnje, po pitanjima kao što su organizirani kriminal, korupcija i ilegalne migracije. Nadamo se napretku u rješavanju nekih od bilateralnih političkih razmirica koje mogu komplicirati odnose između zemalja. Premijeri Cipras i Zaev će učestvovati kao predstavnici Grčke i Makedonije. Njihov nedavni dogovor je sjajan primjer onoga šta se može postići kada postoji politička volja.
Širom Velike Britanije I ove godine se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Zašto Velika Britanija to radi, a ne rade Njemačka i Poljska, na primjer…
- Britanska dobrotvorna organizacija Remembering Srebrenica je uradila sjajan posao diljem Ujedinjenog Kraljevstva, i oni organiziraju komemoracije. Cilj organizacije je da pomogne ljudima da shvate pouke proistekle iz genocida u Srebrenici i da ih primjene u svojim zajednicama. Ono što se desilo u Srebrenici nije bilo slučajno. To je bio rezultat ciničnih i namjernih napora političara da naruše uzajamno povjerenje i razumijevanje unutar integriranih etničkih zajednica, a da se umjesto toga uvedu strah i podjele. Nažalost, vidimo da se to i danas dešava, ne samo u BiH, nego diljem svijeta. U multikulturološkom društvu poput našeg u Ujedinjenom Kraljevstvu, vrlo je važno da prigrlimo naše različitosti i radimo na premoštavanju podjela. Tako da, svi možemo puno naučiti na primjeru Srebrenice.
S kojim od političara ste imali dobra iskustva u saradnji, volili raditi? A s kojima ne? Vjerujem da Dodik, na primjer, nikako ne spade u ovu prvu grupu…
- Ne vjerujte svemu što čujete u predizbornom periodu. Siguran sam da ni predsjednik Dodik ne vjeruje! Ustvari, uvijek smo se dobro slagali na ličnom nivou, iako se ne slažemo po velikom broju pitanja. A, Ujedinjeno Kraljevstvo je, i to mogu argumentirati, pružilo više konkretne podrške Vladi RS, nego skoro ijedna druga zemlja, u implementaciji ključnih reformi u zadnje četiri godine – nove transportne i energetske strategije, novi online sistem registracije kompanija, bolja podrška civilnim žrtvama rata, policijska obuka i još mnogo toga.
Ustvari, tokom mog boravka u ovoj zemlji, naučio sam da, uprkos cinizmu javnosti, postoje neki veoma dobri i sposobni političari na svim nivoima vlasti, koji rade najbolje što mogu. Često imaju ograničene resurse, a još češće su izolovani i imaju ograničenu podršku svoje stranke ili lidera. Kada god smo mogli, mi smo se trudili da podržimo ove ljude i da popunimo neke pukotine u budžetu sa projektnim novcem iz Ujedinjenog Kraljevstva. Reforme koje smo implementirali sa Vladom premijera Novalića su mi pričinjavale posebno zadovoljstvo. Mislim da će se vremenom uvidjeti značaj ovih reformi za poboljšanje poslovnog okruženja, rješavanje komercijalnih sporova, restruktuiranje javnih preduzeća i usvajanje novih strategija za usmjeravanje investicija u transportni i energetski sektor, jer znam da to nije bilo lako. Rezultati ovih reformi će se osjetiti u godinama koje slijede.
Šta biste poručili građanima BiH?
- Da žive u jednoj od najljepših zemalja na svijetu. To je zemlja koja ima ogroman potencijal i koja bi mogla biti sjajno mjesto za život. Ali, mora se mijenjati, i to brzo. Tako da se nadam da će ljudi u oktobru glasati zbog nade a ne zbog straha. Ujedinjeno Kraljevstvo će uvijek podržavati one koji žele bolju budućnost. I napuštam ovu zemlju sa obećanjem: gdje god da budem, i gdje god me moj posao odvede, uvijek ću biti zagovornik BiH, i uvijek ću raditi u interesu ove zemlje.