Evo skoro da nema broja „Stava“ da me neki pseudo(nijemi) munafik alias Mustafa Drnišlić ne napada i ne omalovažava.
„Nedžad Latić nije samo krajnje kontroverzna već i sasvim kontradiktorna ličnost. Vječno u nekom konfliktu, s drugima ili sa samim sobom, u bošnjačkoj javnosti sve nepopularniji Latić u nedavnom je gostovanju na FACE TV pokazao svu raskoš svojih skarednih razmišljanja koja su, kada se sve sabere i oduzme, nanijela najviše štete njegovom vlasniku Fahrudinu Radončiću“, tvrdi taj podli munafičina Drnišlić, piše thebosniatimes.ba.
Kad munafici kukaju
Iako je ovo čista laž koja se može dokazati jednostavnim pregledom emisije na Youtubeu, munafici iz saffova SDA-ovog agitpropa se ne libe uporno imputirati laži kako bi me povezali s „neprijateljima“ države i naroda. Naime, nikad nigdje, ni u kakvom kontekstu, pa tako ni u spomenutom intervjuu na FACE TV, nisam doveo u svezu Fahrudina Radončića i Dragana Čovića, kao ni njihove politike. Naprotiv, Čovića sam spomenuo samo u kontekstu politike Željka Komšića.
„Pokušavajući da istakne Radončićeve prednosti nad kandidatom SDA Šefikom Džaferovićem i SDP-ovim kandidatom Denisom Bećirovićem, nazivajući prvog nefleksibilnim i rigidnim bošnjačkim nacionalistom, a drugog infantilnim populistom, Latić je svog šefa Radončića, ustvari, prikazao kao servilnog slugu i klijenta dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini“, piše „Stavov“ munafičina Drnišlić.
Ovo je doduše interpretacija mojih stavova koja je dostupna, pa tako može biti podložna i glupim ljudima poput Drnišlića da daju svoje mišljenje o njima. Ali, ni u ovom kontekstu niti jednom riječju nisam spomenuo Radončića. Pa, zašto, onda, to čine na ovakav način? Valjda zato što vjeruju da njihova slijepa mržnja koju SDA-ov agitprop ispoljava prema svojim protivnicima od kojih strahuju treba biti dovoljan putokaz Bošnjacima ko i kako se treba voljeti i mrziti u ime nacije.
„Kao šlag na tortu, Latić je mnoge pozitivno iznenadio izjavom da se ne smatra Bošnjakom nego bosanskim muslimanom“, likuje munafičina Drnišlić.
Budala, nije gledao intervju svog ideologa Bakira Izetbegovića na Hayatu, koji je rekao da je opet došao vakat da budemo više Bosanci nego Bošnjaci. Nisam ni ja gledao taj intervju, jer uopće ne gledam tu primitivnu mahalsku televiziju, ali vjerujem da je to rekao jer je isti vapaj Bošnjacima uputio njegov babo kad se vratio iz Dejtona.
Moje osobno distanciranje od ovakvog bošnjaštva, opterećenog ksenofobičnim populizmom, ne znači nijekanje nacionalnog imena, niti prava velikoj većini bosanskih muslimana da se tako osjećaju i izjašnjavaju. Stoga se uopće ne bih obazirao na bulumentu i kamarilu SDA-ovih munafika koji bazde od haseda/zavisti, naprotiv, mogao bih likovati da sam im toliko dotužio da se moraju baviti mnome kako bi sanirali razarajuće posljedice kakve prouzrokuju moji javni istupi po njihovu (sve)moć.
Majmunska posla režimskih munafika
Ono što je mnogo znakovitije za stanje ideologije bošnjaštva i svijesti Bošnjaka nad čime na munafički način bdije SDA-ov agitprop i što bolje oslikava paničnu atmosferu unutar tih munafičkih saffova je ranije objavljen osvrt iz istog munafičkog pera i u istom listu, na „ovdašnje regresivne trendove“, u kojem osim „ovdašnje ljevice“ i „Radončićevog medijskog projekta“ krive i mene osobno kao i ovaj portal. Munafici kukaju što ih se naziva ne samo “primitivnim nacionalistima” već i “fašistima i nacistima“.
„Otud i stalno insistiranje na demonizirajućim etiketama za svoje političke protivnike poput “režim”, “bošnjačka državna mafija”, “bračni par Čaušesku” , “bošnjački begovat”, “pet porodica” itd., koji se plasiraju radi promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini kroz radikalizaciju unutarbošnjačkog diskursa.
Javnost se pokušava uvjeriti da živi ne samo pod paskom nedemokratskog režima koji treba svrgnuti na ovaj ili onaj način nego i da taj režim podržavaju čitavi slojevi (“odredi smrti” u rječniku "Avaza" i njegovih podlistaka) nemoralnih i zlih ljudi, uživalaca nezasluženih privilegija koji glasaju kako glasaju ne prema vlastitoj savjesti, nego radi interesa koji je u direktnoj suprotnosti s interesima ostalih“, kukaju munafici.
Ovako bi se režimski mediji igrali idejama, „poput majmuna kad se igraju s perlama“, do kijametskog dana i stoga nisam naivan da nasjedam na takve njihove majmunske igrarije. Ni ovo ne pišem da bih raspravljao s njima po ideološkoj osnovi i razvrstavao ko je fašist, ko nacist, ko boljševik, ko fundamentalist, ko populist itd. Taman posla…
Jer ja smatram da više od svake ideološke osobenosti ovaj režim karakterizira brutalna pohlepa i pljačka! Iako su fašisti najveći pljačkaši u historiji i još se traga za nepronađenim njihovim blagom, opet se historičari više bave njihovom ideologijom zla. Bošnjački režim, čiji su noseći stubovi SDA sa svojim krilom instaliranim u vrh Islamske zajednice, izvršio je veću pljačku društvene imovine nego bilo koji režim unazad jednog stoljeća koji su preživjeli Bošnjaci. Tu mislim na pljačku velikosrpskog režima kroz agrarnu reformu i nacionalizaciju (vakufske) imovine koju je proveo komunistički režim. SDA-ova pljačka kroz privatizaciju javnih preduzeća, koja se ogleda kroz pljačku "Energoinvesta", "Borca", "Šipada" itd., više je osiromašila Bošnjake i od spomenute agrarne reforme i komunističke nacionalizacije. "Šipad" je, naprimjer, preživio sve režime od Austro-Ugarske, kad je osnovan, do „stare Jugoslavije“, pa i komunističku „privatizaciju“, a , evo, nije preživio SDA-ove grabežljive tajkune!
Stoga, jedina relevantna usporedba aktualnog „veliko-bošnjačkog“ režima sa fašistima, a da je narod može razumjeti, jeste u njihovoj pohlepi. S tim što i tu postoji jedna krucijalna razlika – bošnjački režim, za razliku od njemačkih i italijanskih fašista, opljačkao je sopstveni narod!
Razmjere ove pljačke još niko nije dovoljno objasnio, a one mogu biti apokaliptične, prije svega po osnovu ugrožavanja nacionalnog suvereniteta! Bojim se, jeza me obuzima, pri pomisli da ti Bošnjaci koji vjeruju da režim štiti njihove nacionalne i vjerske interese, a da su svi drugi, manje više nedobronamjerni ljudi koji ganjaju sitno-sopstveničke interese, ili čak neprijatelji Bošnjaka, nakon vojne izvanjske agresije na njihove živote, i ekonomske unutarnje agresije na njihov imetak, više nisu sposobni stati na zdrave noge! Kakav god prefiks dali ovakvoj politici bošnjačkog režima, potpuno je irelevantno, navodi thebosniatimes.ba.
