Britanska političarka Arminka Helić, baronesa, nekadašnja savjetnica bivšeg britanskog šefa diplomatije Vilijama Hejga (Williama Haguea), upravo se ovih dana vratila iz Mosula. Kaže, ima osjećaj kao da se rat u tom iračkom gradu završio jučer, a ne prije godinu. Razoreni gradovi, domovi, ljudske duše… To je slika koju nosi iz Mosula.
U prvom intervjuu za jedan bosanskohercegovački i regionalni medij baronesa Helić na početku govori o utiscima koje nosi iz Mosula, o duhovnom i fizičkom rušenju grada koji je bio simbol tolerancije i suživota u Iraku i regionu.
Poštenje i sram
Šta Vas je u zapadnom Mosulu posebno taklo?
- Tragedija grada u kome su kršćani, muslimani, Jazidi živjeli jedni s drugima. Grad je fizički razoren i s njim je razorena i kultura, koju su nasilno izbrisali teroristi takozvane Islamske države. Mosul je sveden na hrpu kamenja i razbacanih leševa. Mali broj ljudi koji su se vratili, skoro je potpuno zanemaren od iračke vlade i međunarodne zajednice. Imate osjećaj da se rat završio jučer, a ne prije godinu.
Bosanka ste i Hercegovka, rođena u Gračanici, znam da sigurno pratite situaciju u našoj zemlji. Šta, Arminka, danas treba Bosni i Hercegovini?
- Bosni i Hercegovini treba ono što treba svakoj normalnoj evropskoj državi – poštivanje zakona pred kojima su svi jednaki, vlada koja radi i služi svim njenim građanima bez obzira na njihovo ime ili prezime, vlada koja gradi škole, pravi puteve, oprema bolnice, bavi se digitalizacijom i stvara uvjete za otvaranje radnih mjesta, radi za budućnost mladih i za dostojanstvenu brigu za stare i bolesne, vlada koja ima više žena na svim nivoima vlasti.
Ja u Bosni i Hercegovini ne živim više od 20 godina. Cijenim one koji rade za dobro svih njenih građana. Iz mog iskustva, Bosna zaslužuje ono što i svaka druga evropska država - poštenje od onih koji je vode, a i dozu srama i odgovornosti za sve što se ne postigne. U slučaju Bosne i Hercegovine, sve što je oduzeto od građana, ne samo u ratu nego i u posljednjih skoro 25 godina, je sramotno. Nedostatak napretka u BiH nije uzrokovan natprirodnim silama. On je ponekad rezultat ličnih interesa, koji su iznad interesa građana, te nacionalizma i ideologija koje hrane vanjski utjecaji i uplitanja.
Svađamo se i mirimo na dnevnopolitičkoj bazi, verbalno ratujemo pa, onda, zaboravljamo teške riječi. Vidite li kraj ovoj postratnoj mirnoj, ali stalnoj agoniji u BiH?
- Nijedna situacija nije bezizlazna, ali može potrajati sve dok BiH izlaz iz nje ne potraži u novoj generaciji evropski orijentiranih političara, koji nisu korodirani korpucijom i nacionalizmom. Ja već nekoliko godina, zahvaljujući programu Ambasade Ujedinjenog Kraljevstva u Sarajevu, imam priliku da ovdje, u Londonu, upoznam veliki broj mladih parlamentaraca i aktivista, novinara iz BiH, koji su građani 21. stoljeća, otvorenih pogleda i stavova. Bosna ima sposobnu i emancipiranu mladež, njima pripada budućnost. Niko nema pravo da im je ukrade, ali se za nju treba i izboriti, moraju biti prepoznati i mora im se dati šansa. To je evropski i treba biti i bosanski trend.
BiH je žrtva
Evropska politika, ma u kojem institucionalnom obliku bila, ponekad se čini, politiku u BiH vodi sistemom mrkve i štapa. Je li to rješenje?
- Rješenje za BiH neće doći, a još manje se naći isključivo u Briselu. Evropska unija može i treba da radi zajedno s državom Bosnom i Hercegovinom i da poštuje činjenicu da je BiH bila žrtva, a ne agresor ratova na Balkanu. Ali, samo bosanskohercegovački politički lideri mogu da završe zadatke koji se moraju uraditi kako bi BiH bila država u kojoj se rado, bogato i dobro živi i u koju se rado ulaže.
