- U međuvremenu, Ragib Merdžanić počeo se pojavljivati na zvaničnim sastancima i to u ulozi savjetnika Alije Izetbegovića, Fikreta Abdića i Rusmira Mahmutćehajića. Nakon što mu je (ne)zvanično bila dodijeljena uloga „trojnog“ savjetnika, opreza radi, SDB BiH u slučaju Merdžanić poduzeo je mjere operativnog pokrivanja koje je svojim potpisom navodno odobrio sam Delimustafić - piše u nastavku teksta „Slobodna Bosna” od 2. aprila 2015. godine pod naslovom „Hrvatska Udba i bosanska sudba”, donoseći detalje o Merdžaniću kao svjedoku ubistva hrvatskog emigranta u Njemačkoj Stjepana Đurekovića. 

Enigma 72 specijalca

„Slobodna Bosna“, naime, prenosi sjećanja Munira Alibabića Munje:

- „Negdje u jesen 1991. godine kao načelnika sektora SDB-a Sarajevo u kabinet me pozvao Alija Izetbegović. Tada mi se požalio da već noćima ne spava u svom stanu jer je dobio povjerljivu informaciju da se 72 specijalca JNA u Han-Pijesku pripremaju za njegovo hapšenje, kidnapovanje i likvidaciju“, kaže Alibabić koji tu informaciju prvi put čuje od samog Izetbegovića.

Ali, enigma 72 specijalca iz Han-Pijeska uskoro će biti raspetljana. Naime, operativno pokrivanje Ragiba Merdžanića, između ostalog, podrazumijevalo je presretanje i snimanje njegovih telefonskih razgovara. „U jednom od tih razgovora šef iz Zagreba pita Merdžanića kako se drži „stari” i da li mirno spava, na šta mu on odgovara: Šuti, zadeverali smo ga. Noćima ne spava u svom stanu, stalno mijenja lokacije, a mene svaki dan pita kad će ga hapsiti vojni specijalci. Ovdje je sve na nogama. On ne spava, porodica ne spava, Fikret (Abdić, op. a.) se uznemirio, a ni Hasanu (Čengić, op. a.) nije svejedno. Nego ima li još kakvih (dez)informacija da mu plasiramo jer ovu tenziju moramo održati“,

pitao je Merdžanić svog šefa u Zagrebu, na šta mu je on odgovorio: „Ima, ima, samo da konsultiram ove svoje u Beogradu pa ću ti javiti“, prisjeća se Alibabić, koji je snimak razgovora Merdžanića sa šefom u Zagrebu odnio u kabinet Izetbegovića.

Ubačeni element

„Izetbegović je ostao bez riječi, zabezeknut. Pitao me šta se može uraditi, na šta sam mu odgovorio da je Merdžanić ubačeni element i da ga treba odmah uhapsiti“, kaže Alibabić navodeći kako se Izetbegović složio s hapšenjem Merdžanića, ali je tražio da se operacija hapšenja izvede tek nakon što se on konsultira sa Fikretom Abdićem i Rusmirom Mahmutćehajićem, kojima je Merdžanić također bio savjetnik.

Istoga dana Alibabiću je javljeno da Merdžanić pakuje stvari i sprema se na put. Alibabić je bezuspješno pokušavao stupiti u kontakt s Izetbegovićem. Tražio ga je i u kabinetu ne bi li dobio dozvolu za hapšenje Merdžanića, koji je u međuvremenu Golfom, koji mu je navodno poklonio Delimustafić, otišao preko Mostara, Metkovića i Splita za Rijeku.

Odgovor na pitanje ko je upozorio Merdžanića da je „provaljen“ i da napusti BiH Alibabić nikada nije dobio – objavila je „Slobodna Bosna” 2. aprila 2015. godine.

Čovjek koji je pio kafu s Karadžićem, Izetbegovićem, Abdićem, Borasom...

„Prvi put Ragiba Merdžanića vidio sam i upoznao u Opatiji uljeto 1991. godine“, kaže naš sagovornik koji je u to vrijeme blisko sarađivao s Fikretom Abdićem. „Abdić i ja bili smo u šetnji, kad mi je on rekao ovaj čovjek sve će učiniti da ti se približi, dopusti mu, ali ništa mu ne vjeruj. Čovjek koji nam je prišao predstavio se kao Ragib Merdžanić“, kaže naš sagovornik koji se s Merdžanićem nastavio viđati i u Sarajevu.

Prema tvrdnjama našeg izvora, Merdžanić je u BiH došao sa zadatkom da pravi bh. vojsku i obavještajnu službu. „To je čovjek koji je pio kafu s Karadžićem, Izetbegovićem, Abdićem, Borasom... Izuzetno inteligentan i izuzetno opasan“, kaže naš sagovornik koji vjeruje da je Merdžanić u operativno-obavještajne bh. vode uplovio zahvaljujući zagrebačkom „krojaču“ Salemu Šabiću. S druge strane, nije nikakva tajna da su Šabić i Hasan Čengić blisko surađivali prije, a pogotovo tokom trajanja rata u BiH. Tom uskom krugu ljudi pripadao je i bivši reis Mustafa Cerić, a navodno su sva trojica u većoj ili manjoj mjeri sarađivala s pripadnicima obavještajnih službi.

„Mislim da su Merdžanićevi „šefovi” bili Josip Manolić (bivši visokorangirani pripadnik Udbe, 1991. godine bio šef hrvatskog Ureda za zaštitu ustavnoga poretka, tijela koje je koordiniralo svim tajnim službama, op. a.), Zdravko Mustač i Josip Perković“, kaže naš izvor, upozoravajući da su svi oni svoj obavještajno-bezbjednosni zanat ispekli u službama bivše Jugoslavije, što je činjenica koju uvijek treba imati u vidu - tvrdi „Slobodna Bosna” u svom tekstu od 2. aprila 2015. godine.

(Sutra: Poruka slučaja „Đureković” - za procesuiranje zločina nikad nije kasno!)