Članovi marginalne lokalne inicijative "Pristojni ljudi", koju češka policija označava kao ekstremističku, upali su nedavno na scenu teatra u Brnu “Husa na provazku” dok se izvodila predstava “Naše nasilje, vaše nasilje” Olivera Frljića. Oni su nabavili ulaznice za unaprijed rasprodanu predstavu, sačekali desetak minuta, a onda upali na scenu i postrojili se među glumce i publiku kako bi spriječili izvođenje Frljićevog komada. Nakon 20 minuta, intervenirala je policija i ekstremiste istjerala iz teatra.

Frljić, rođeni Travničanin, u intervjuu za “Avaz”, prvom nakon ovog incidenta, pojasnio je kako se sve desilo. Poznat po britkom jeziku, nije štedio ni riječi da prokomentira trenutno stanje u pozorištima, stanje u bh. društvu i regionu...  

Češki desničari

- Vjerujem da je moj rad, ako ništa drugo, doveo u kazalište ljude koje drugačije u njega ne bi ni puškom natjerao. To je bio slučaj i u Brnu. Ekstremna desnica došla je i u ovom slučaju zadovoljiti svoje kulturne potrebe, kao što se prošle godine s ovom predstavom dogodilo u Splitu i kao što se redovno događa sa predstavom "Kletva" u Varšavi.

Češke desničare bih pohvalio, jer su, za razliku od iste ovakve publike u nekim drugim zemljama, uspjeli naći ulaz u kazalište. Drago mi je da je tokom gostovanja predstave "Naše nasilje, vaše nasilje" u Sarajevu i bosanska Katolička crkva pokazala interes za moj rad. Jedino mi je žao što nadbiskup Vinko Puljić nije najprije došao da pogleda predstavu, a zatim formira svoje mišljenje o njoj. Ali, on se, vjerovatno, vodi Isusovim riječima: "Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju", i direktivama poljske Katoličke crkve – govori Frljić na početku razgovora.

Vaše predstave izazivaju ekstremne reakcije, dok Vas jedni kuju u zvijezde, drugi Vas najoštrije kritiziraju...

- Ovo što radim, radim primarno zbog sebe. Moj pozorišni rad je jedna vrsta duhovne higijene, pogotovo u vremenu toliko onečišćenom nacionalizmom i vjerskim fanatizmom.

Koliko danas ima licemjera, pa i u pozorištima?

- U suštini, pozorište je licemjerje kako u odnosu na društvenu stvarnost u kojoj živimo, tako i u profesionalnom odnosu među onima koji u njemu rade. Nigdje nisam vidio da ljude može toliko radovati tuđi neuspjeh kao u teatru. Neopisiva je zluradost s kojom hrvatski mediji prevode i prenose svaki napad ili negativnu kritiku o mom radu u inozemstvu. Teško je domaćoj gluposti objasniti da u svakoj zemlji ima brata ili sestru blizanca.

Javnost i publika

Kako komentirate trenutno stanje u regionu?

- Politika je na ovim prostorima nastavak rata drugim sredstvima. Sve propada - od temeljnih društvenih vrijednosti do infrastrukture - samo ljudska glupost ostaje netaknuta.

Kako se nosite s epitetom najkontroverzniji reditelj?

- Taj epitet više govori o onima koji mi ga lijepe nego o meni. Ne vidim ništa kontroverzno u onome što radim. Da nam javnost i stručna pozorišna publika nisu toliko nepismeni kao što jesu, znali bi da je sve ono što radim, odavno postalo dio institucionaliziranih pozorišnih praksi. Ali, šta očekivati od onih koji nisu u stanju napisati tačno ni ime.

Naplaćuju mi kritike na račun društva

Koštaju li Vas česte kritike na račun društva?

- Taj račun svako malo dolazi na naplatu. Obili su mi stan da bi me zastrašili, bio sam fizički napadnut, primao sam prijetnje smrću, napadi iz hrvatskih i poljskih medija traju kontinuirano, djevojka mi je dobivala prijeteća pisma, a čak se i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović potrudila da da svoj obol masovnoj histeriji koja prati moj rad. Predsjednice, hvala vam, niste trebali!