U nastavku intervjua u sedmičnom magazinu „Dani” od 8. jula 2005. godine dr. Ilijas Dobrača, nekadašnji specijalista sudske medicine, govorio je i o svom nalazu koji je dao u slučaju Nedžada Herende, bivšeg pripadnika „Ševa”, koji je bio otet i teško pretučen uljeto 1996. godine.

Rendgenski snimci

- Ono što se vidjelo na rendgenskim snimcima, ono što je balističar našao jeste da su upotrijebljeno vatreno oružje i upotrijebljeni prigušivač bili tehnički neispravni. Prigušivač je zapravo usporio zrno, ono je ostalo u prigušivaču, a izbačene su jedna ili dvije lamele koje su se zabile u tijelo poglavine, što se na rendgenskom snimku jasno vidi - kazao je dr. Dobrača.

Hoćete reći da je praktično neispravan prigušivač spasio život Herendi kada mu je pucano u glavu?

- De facto proizlazi da je tako. Što se tiče noge, zrno je pravilno prošlo kroz prigušivač i oštetilo koljenu čašicu (Nedžad Herenda, oteti i mučeni pripadnik AID-a, imao je dvije rane: pucano mu je u nogu da ne bi mogao bježati, a nakon nekoliko dana torture pucano mu je u glavu, a potom je bačen u šaht iz koga se izvukao i tako spasio; op. a.).

Što se tiče oguljotina na njegovom tijelu i njihovog rasporeda, po rekonstrukciji i po onome što je reljef same podloge pokazao, odnosno taj otvor na šahtu - te oguljotine odgovaraju

onom iskazu koji je Herenda dao na sudu. I dospijevanju u šaht i njegovom kasnijem izvlačenju, odnosno spašavanju iz tog šahta. To je, u najkraćim crtama, ono što sam mogao predočiti iz sudsko-medicinskog ugla.

Sve polemike i nagađanja izvan ovoga samo su zapravo šteta onima koji za njima posežu.

Neispravno oružje

Doktore Dobrača, uočila sam jedan detalj: i kod Ugljena i kod Herende - dakle, u oba nalaza - spomenuli ste neispravno oružje i probleme s prigušivačem. Da li se radilo o istom oružju, znate li?

- To nije moj domen. Mada sam siguran da su zadržana zrna koja su nađena u Ugljenovom tijelu predata u MUP radi vještačenja, i cijenim da su i danas arhivirana i ona stoje zarad identifikacije oružja.

Može li jedno gotovo privatno pitanje: kako se, nakon tolikih slučajeva, a ovo su ipak samo rijetki primjeri iz Vaše prakse, nosite sa svim problemima svoga posla?

- I sami ste konstatovali da sam jedan od rijetkih sa mnoštvom takvog iskustva: skoro 30 godina u sudskoj medicini, rješavanje i obrade brojnih slučajeva, hiljade ekspertiza smrti, desetine hiljada nalaza. Da bi se opravdalo nošenje ovog bijelog mantila i radio sav taj i takav posao, čovjek mora biti istrajan: moram reći da je meni najvažnije da radim profesionalno i da uspijevam za sve ove godine da ne ukaljam ni mantil ni obraz – govorio je dr. Ilijas Dobrača za „Dane” 8. jula 2005. godine.

Negirao rad za „Ševe” 

- Ima nešto što ni danas ne mogu da objasnim: Edin Garaplija (osuđen kao pripadnik AID-a za otmicu i nanošenje teških tjelesnih povreda svome kolegi iz službe Nedžadu Herendi; op. a.) dao je sebi isuviše prava da govori o meni, da me optužuje i svrsta me u red nekih osoba za koje ne znam ni ko su ni šta su, on je u cilju nekakve svoje prezentacije, lobiranja ili alibiranja, stavio mene u kontekst da sam pripadnik nekakvih „Ševa” (specijalna jedinica MUP-a RBiH, koju je na početku rata osnovao Nedžad Ugljen, a za čije se djelatnosti - po nalazima istrage - iznimno zanimala grupa Herendinih otmičara; op. a.). Ja, naravno, nisam nikada želio raspravljati s njim, to mi je ispod nivoa, mada su mi mnogi savjetovali da ga tužim – odgovorio je dr. Dobrača na navode da je bio saradnik „Ševa”.

Naime, Edin Garaplija, bivši visoki službenik tajne policije (AID), prvobitno osuđen na 13 godina zatvora zbog otmice Nedžada Herende, a kasnije pravosnažno oslobođen, tvrdio je, između ostaloga, da je Herenda tokom ispitivanja spomenuo i vještaka sudske medicine dr. Dobraču kao, navodno, zaduženog da određene likvidacije predstavlja kao prirodne smrti.

(Sutra: Ispovijest Bakira Alispahića za „Dane” 2000. godine: Trebao sam otići s Ugljenom)