Semir Halilović u tekstu “’Ševe’ - bošnjačke crvene beretke”, obrazlažući sumnje i optužbe na račun MUP-a RBiH zbog vođenja istrage atentata na njegovu porodicu u pogrešnom pravcu, iznosi i detalje kako je na dan atentata 7. jula 1993. godine prisluškivan njegov otac, general Sefer Halilović, prvi komandant Armije RBiH.

Stvaranje alibija

- Uglavnom 7. 7. 1993. godine na prisluškivanju telefona Sefera Halilovića radila je žena po imenu Mira Poštić koja je dojavila ubicama iz „Ševa“ da je Sefer Halilović potvrdio svoj dolazak u dva sata u porodični stan u naselju Ciglane.

Pošto su se u dva sata i deset minuta na balkonu stana Halilović pojavili moja mama Mediha i njen brat Edin, koji je visinom, konstitucijom i vojnom uniformom podsjećao na Sefera, vođa zločinačke grupe Herenda, koji je u trenutku atentata na našu porodicu viđen ispod našeg stana, aktivira postavljenu bombu i zločinački ubija nedužne ljude.

Odmah poslije eksplozije Herenda odlazi u kafić koji se nalazi odmah ispod zgrade u kojem se zadržava kratko; čeka rezultate svog zločina i stvara sebi eventualni alibi. Do danas nikada nisu MUP ili Tužilaštvo saslušali ili uhapsili Herendu, Šošića, Vladimira Popilovskog, Miru Poštić, Envera Mujezinovića, Bakira Alispahića, Fikreta Muslimovića i ostale u vezi s ovim gnusnim zločinom. Nadalje, niko od istražnih organa nikada nije tražio tačan razmještaj četničke artiljerije oko Sarajeva pa da se i tim putem utvrdi, putem razmještaja artiljerije i artiljerijskih dnevnika, da li se sa mjesta odakle su tvrdili "vještaci" iz MUP-a ispaljivala granata ili nije. Ništa što bi rasvijetlilo ovaj zločin nije učinjeno. 

Podaci od Poštić

Garaplija o isljeđivanju Herende u svojoj izjavi kaže: „On (Herenda) navodi da je zajedno sa Šošić Draganom na Vrbanja mostu likvidirao jedan mladi par, djevojku i momka, koji su kasnije u sredstvima informisanja prozvani „sarajevski Romeo i Julija“, a u sredstvima informisanja je plasirano da su ubijeni sa srpske strane... Kao najupečatljivije zlodjelo, ako ga tako mogu nazvati, u tim aktivnostima Herende i grupe “Ševe”, meni je ostalo zapamćeno pokušaj atentata na Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije, koji su Herenda, Dragan Šošić i lice pod nadimkom Makedonac pripremili u naselju Ciglane... Herenda mi je rekao da su ulazne podatke dobili od Mire Poštić koja je radila na praćenju telefonskih linija generala Halilovića, a po nalogu Envera Mujezinovića...“

Umjesto da Tužilaštvo KS i Tužilaštvo BiH odmah nakon Garaplijine akcije uhapse Ugljena, Mujezinovića, Muslimovića, Šošića i Alispahića, događa se hapšenje Garaplije i Peze i sudi im se za otmicu i Garapliji za pokušaj ubistva, dok se dokazi o zločinima "Ševa" guraju u drugi plan pod pritiskom režimskih tužilaštava i medija.

Potom, u sklopu uklanjanja saučesnika "Ševinih" zločina, ubijen je Ugljen, a nekoliko godina nakon Ugljenovog ubistva ubijen je i saradnik SDB-a i svjedok u slučaju Ugljenovog ubistva Delalić Ramiz - podsjeća Semir Halilović u tekstu koji je objavio prije pet godina na svom internetskom blogu.

- I danas, kao i 1996. ili 1998. godine, istraga o zločinima "Ševa" kupi prašinu u kancelarijama i arhivama tužilaštava u BiH jer je tužilačka kamarila u BiH u svojim temeljima korumpirana i potpuno odana očuvanju deformisanog bh. društva kakvom su ga, pored ostalih, načinile strukture u i oko "Ševa". Bude li bh. društvo dozvolilo da zločini "Ševa" ostanu neprocesuirani, neistraženi i nekažnjeni, onda to isto bh. društvo može i u budućnosti, na putu ka Europskoj uniji, očekivati još puno leševa po ulicama BiH i saopćenja MUP-a kako je "istraga u toku", a naredbodavci i ubice u, naravno, skupocjenim vilama – zaključio je Semir Halilović u tekstu.

(Sutra: Svjedočenje sudskog vještaka dr. Ilijasa Dobrače za „Dane” 8. jula 2005. godine: O Caci, Ugljenu i Herendi)