Volio bih da ovaj mjesec duhovnog uzdizanja iskoristimo da sebe promijenimo nabolje i da boljim činimo društvo i državu u kojoj živimo. Posebno bih se obratio mladima da ih zamolim da ne odustaju od svoje vjere, tradicije i domovine. Znam da nije lahko i da oni od nas starijih očekuju da više uradimo. Zato je vrijeme da svi prestanemo gledati sitne kratkoročne interese i da se zapitamo kako će naši potomci cijeniti naše postupke kada se na njih budu osvrtali s historijske distance.  

Posebno mjesto

Vjernik je onaj ko svaki svoj postupak gleda ne samo iz te dugoročne historijske perspektive nego i iz perspektive vječnosti, vjerujući u konačan sud i vječni život.

Ramazan je prilika da se naučimo da, kada donosimo odluke, to činimo vjerujući da ćemo jednog dana stati pred Milostivog, ali Pravednog Boga, koji će nas pitati za životni vijek i druge blagodati šta smo s njima uradili, kazao je u ekskluzivnom intervjuu za „Dnevni avaz“ poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Evo, i ove godine ramazan pada u ljetno vrijeme, posti se oko 18 sati, mnogi rade... Koji je značaj ovog mjeseca, zbog čega je poseban, odabran? 

- Ramazan zbog događaja koji su se u njemu desili zauzima u tradiciji muslimana ovih prostora, ali i svijeta, posebno istaknuto mjesto među ostalim mjesecima. U njemu je noć Lejletu-l-Kadr, kada je počela objava Kur'ana i time obilježen početak jedne nove epohe. U tom odabranom mjesecu zrake Božanskog svjetla u svom najpunijem sjaju ogrijale su ljudsku dušu i srce, osvijetlile ljudski razum i ukazale na puteve sreće i spasa. Posteći muslimani bi trebali postati svjesni vlastitih slabosti, nemoći i granica, ali i toga šta snagom svoje volje možemo postići. Ovaj mjesec je prilika da zastanemo na trenutak u ovom užurbanom svijetu, da se vratimo sebi, da duhovno ojačamo i tako osnaženi krenemo putem žrtve za opće dobro.

Nažalost, brojni problemi pritišću nas sa svih strana. Ko je kriv što mladi odlaze, za armiju nezaposlenih, siromaštvo, kriminal, korupciju... Kako Vi, kao poglavar IZBiH, gledate na trenutno stanje u zemlji. Šta treba mijenjati?

- Prije svega, vjerujem kako moramo biti sigurni da se ne bavimo samo sobom dok se drugi bave nama. Mi u Islamskoj zajednici jesmo zabrinuti, ali nas nije strah. Ova zemlja i njen narod propatili su mnogo. Brojna su iskušenja prešla preko pleća ovog našeg naroda. Brojne spletke su se kovale i kuju oko njene državnosti i samostalnosti. To nije novo i to nas ne treba plašiti, jer je ova zemlja oduvijek imala muškarce i žene koji su u ključnim trenucima donosili prave odluke, koji su bili na nivou zadatka.

Što se tiče odlazaka, tačno je da ljudi odlaze zbog nezaposlenosti, ali odlaze i oni zaposleni u potrazi za boljim poslom. Čini se da ljudi odlaze prije svega zbog nedostatka perspektive i zbog osjećaja nesigurnosti.

Taj pesimizam, beznađe i negativna slika koja se stvara i kada stvari nisu tako loše, itekako igra bitnu ulogu u stvaranju klime u kojoj i oni koji pristojno žive razmišljaju o odlasku. Volio bih vidjeti da se čini sve kako bi se stanje popravilo, ali i da se ljudi ohrabruju da se bore za bolje sutra i da od problema ne bježe. Također, voljeli bismo vidjeti državne programe koji će poticati natalitet, štititi porodicu, porodilje i djecu. Ti programi moraju biti barem poput onih u našem okruženju, ako ne i bolji.

Globalna tragedija

Možemo li se nadati boljem, evo u oktobru će u BiH biti održani izbori. Šta Vi mislite o predstojećim izborima? Kome dati povjerenje?

- Islamska zajednica i ja kao reisu-l-ulema nećemo favorizovati nijednu političku opciju. Svaka od njih govori dovoljno da ljudi mogu slobodno donijeti vlastite odluke i to tako treba ostati. Mi bismo voljeli kada bi ljudi ukazali povjerenje onima koji stavljaju zajednički interes ispred ličnog i koji žive sa svojim narodom i uz njega.

Pred nama je još jedan 11. juli. Na koji bismo način trebali čuvati kulturu sjećanja na genocid počinjen nad Bošnjacima Srebrenice tokom agresije na BiH?

- Genocid u Srebrenici nije samo pitanje Bošnjaka. To je globalna tragedija. U Srebrenici je zakazalo čovječanstvo. Sjećanje na ono što se tamo, kao i u ostatku Bosne i Hercegovine, desilo, kao i lekcije koje smo trebali naučiti, sada su emanet cijelog čovječanstva.

Mislim da je došlo vrijeme da mi svoj odnos prema drugima gradimo prema njihovom odnosu prema Srebrenici. Znam da je ovo krupna izjava, ali očito je da je na snazi ne samo negiranje genocida nego ono što se u studijama genocida počinje nazivati trijumfalizmom kao posljednjom fazom ovog najtežeg zločina protiv čovječnosti.

Mi u svojoj svakodnevici od najvećih političkih zvaničnika do huligana na tribinama svjedočimo veličanju zločinaca koji su genocid osmislili, naredili, prikrivali i u njemu učestvovali. Vidimo ismijavanje žrtava i njihove patnje, stalne pozive da će se zločin ponoviti. Cijela jedna nova generacija odgaja se uz slogan „Nož, žica, Srebrenica“ i svi se prave da to ne vide. Čuli smo kako se one koji su preživjeli genocid i koji su smogli snage da se vrate na svoja vjekovna ognjišta naziva okupatorima, ili da se pokreću programi njihove „deradikalizacije“ i stalnog monitoringa.

Zbog svega ovoga, Srebrenicom se ne bismo trebali baviti samo nekoliko dana u godini dok u dolini smrti pokapamo još koju kost nedužno ubijenih mladića i staraca. Zato što se Srebrenicom i brojnim srebrenicama ne bavimo cijele godine došli smo u poziciju da je na njenom čelu neko ko genocid negira i ko veliča njegove počinioce, da u pola države ne vide da se išta loše tamo desilo čega bi se trebali stidjeti.

Više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, djece, mladića, žena je ubijeno, strijeljano... Nedavno smo bili svjedoci hapšenja generala Armije RBiH koji su branili zemlju, a terete se za „zločine protiv čovječnosti“. Izjednačavaju li se naši heroji sa zločincima?

- Kada su se Sabor IZBiH i Islamska zajednica oglasili povodom hapšenja generala Dudakovića i njegovih saboraca, to nije bilo s ciljem da se napada pravosuđe ove zemlje ili da se zaustave istrage o ratnim zločinima, nego kako bi se ukazalo na otvoreno uplitanje politike. Naš cilj je da zaštitimo pravosuđe od politizacije. Samo profesionalno pravosuđe može dovesti do istine i povratka povjerenja na ovim prostorima.

Neprihvatljivo je da se političari u bosanskohercegovačkom entitetu RS otimaju ko je „zaslužan“ za njegovo hapšenje. Budućnost Bosne mora počivati na tri temelja: pravdi, istini i miru. Samo uspostavom pravde, a to znači i funkcionalnog pravosuđa, mi možemo doći do istine o tome šta se dešavalo, ali i šta se dešava, i samo tako možemo postaviti temelje dugoročnog mira.

Ne možemo dozvoliti da se političkim pritiscima mijenja karakter rata

Kako Vi gledate na proces pomirenja u BiH? Je li on prekinut ili usporen?

- Od suštinske važnosti za našu budućnost je da se procesuiraju svi ratni zločini počinjeni tokom agresije na BiH. Svaka žrtva isto boli i svaki zločin treba biti jednako tretiran bez obzira na vjeru i naciju počinioca ili žrtve. Ali, ne možemo dozvoliti da se političkim pritiscima mijenja karakter rata, i to od onih koji javno negiraju genocid i veličaju pred međunarodnim sudovima presuđene zločince i udružene zločinačke poduhvate.

SAD su bile i ostale prijatelj BiH

Bili ste u radnoj posjeti SAD? Koliko je važno za BiH i njen evropski put da ima podršku Amerike?  

- Sjedinjene Američke Države bile su i ostale prijatelj Bosne i Hercegovine i njenih građana. Bilo nam je vrlo bitno da čujemo da i u ovim vremenima, kada je svijet, pa tako i SAD, opterećen većim problemima od ovih naših, Bosna i Hercegovina može računati na podršku svojih tradicionalnih prijatelja. Tu podršku mi znamo cijeniti.

Nosioci vjerskog autoriteta ne mogu se baviti dnevnom politikom

Kako komentirate činjenicu da se vjerska lica bave politikom? Ali, i da se politika služi vjerom da bi ostvarila svoje ciljeve?

- Stav Islamske zajednice je jasan. Nosioci vjerskog autoriteta ne mogu se baviti dnevnom politikom ili biti članovi stranaka. Nas kao dio ovog društva itekako zanima stanje u državi i društvu, ali mi se nećemo pretvarati da vodimo državne poslove niti preuzimati odgovornost za procese na koje ne možemo utjecati.