U okviru ispovijesti koju je Edin Garaplija u septembru 2000. godine u zatvoru Zenica dao novinarima „Slobodne Dalmacije”, taj list je objavio i svjedočenje ovog bivšeg šefa AID-ovog Podcentra za tajno praćenje i o atentatu na porodicu generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH, 1993. godine.

Famozna „trojka”

Tko je izdao nalog i kako je izvršen atentat na generala Sefera Halilovića?

- To je jedan vrlo opipljiv trenutak u Herendinu iskazu. Zašto? Zato što se i tim slučajem dokazuje da je aktivnost Ševa išla ne samo prema srpskom ili hrvatskom dijelu nego i u smjeru razračunavanja s političkim neistomišljenicima u bošnjačkoj hijerarhiji vlasti.

U to doba se general Sefer Halilović razišao s vojnim i političkim bošnjačkim vrhom, jednostavno je sklonjen s funkcije, nakon čega nalogodavci iz samoga vrha bošnjačke vlasti izdaju zapovijed Herendi da ga likvidira.

Akcija se trebala izvršiti tako da se postavi eksplozivna naprava, nakon čega će se optužiti srpska strana za granatiranje. Atentat su odradili u skupini, famoznoj "trojci". Bio je jedan specijalac za postavljanje naprave, drugi koji je vršio prismotru i, treći, Herenda kao šef te skupine.

Tko su bila ta dvojica?

- Imena se znaju, proslijeđeno je to istražnim organima.

Dobro, što je dalje bilo?

- Ulazne podatke dobivali su ustaljenim putem od Mujezinovića, preko obavještajnih punktova koji su vršili prismotru i prisluškivanje telefonskih razgovora. Od njih su dobili informaciju da je Sefer Halilović krenuo svojoj kući. Prethodne noći postavili su eksplozivnu napravu tako što su je zalijepili odozdo, s vanjske strane terase Halilovićeva stana. Za tu su se opciju odlučili jer je stan bio na visokom prizemlju, pa je to bio najlakši način.

Za osmatranje su uzeli jedan od svojih punktova koji su imali direktno nasuprot tom stanu, s kojega su osmatrali i tempirali aktiviranje naprave. Napravu su namjeravali aktivirali daljinski i u tom se trenutku za Sefera, mogu tako kazati, u sve uplela sudbina.

Maskirno odijelo

Sefer Halilović se na putu do stana negdje zadržao, a u međuvremenu je njegov šurjak izišao na balkon sa svojom sestrom, Seferovom suprugom. Šurjak je, na nesreću, bio odjeven u maskirno odijelo jer je bio angažiran u vojsci, i u tome trenutku su Herenda i ekipa pomislili da se radi o generalu Haliloviću i aktivirali su napravu.

U toj eksploziji su poginuli supruga Sefera Halilovića i njezin brat, a dvoje malodobne djece je, nasreću, ostalo živo jer su se u trenutku eksplozije nalazili u drugoj sobi.

No, Herenda, i kada je aktivirao eksplozivnu napravu, nije mogao znati gdje su djeca i hoće li, možda, i ona stradati. To najbolje opet pokazuje zločinački karakter Herende i „Ševa“, njegovih nalogodavaca i mjera koje su poduzimali - izjavio je Garaplija za “Slobodnu Dalmaciju”.

Samo dr. Nešet Muminagić nije podlegao pritisku

Kako je bilo moguće da se u javnosti plasira priča o srpskom granatiranju Halilovićeva stana?

- Da, odmah je i obavljeno svojevrsno maskiranje ove operacije. Naime, bošnjačka sredstva informiranja bliska vlasti su objavila da se radilo o srpskoj, vjerojatno zalutaloj, granati. Na mjesto događaja poslani su i vještaci. Samo jedan, dr. Nešet Muminagić nije podlegao pritisku i utvrdio je kako se ne radi o srpskoj granati, nego je u izvješću napisao da se radi o postavljenoj eksplozivnoj napravi. Njegovo izvješće dugo je skrivano od javnosti. Ostali vještaci su napisali kako se radi o srpskoj granati i njihovu slučajnom pogotku. Eto, to zorno pokazuje načine maskiranja terorističkih aktivnosti „Ševa“. Herenda je to potanko ispričao jer je bio na postavljanju i aktiviranju te eksplozivne naprave – odgovorio je Garaplija u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju” prije 18 godina.

(Sutra: Bošnjački državni vrh bio je podijeljen na više frakcija)