Nakon saslušanja u IPTF-ovoj bazi u Tuzli u novembru 1999. godine, Arman Jašarević, nakon što mu je ponuđeno da uđe u program zaštite svjedoka, zbog procjene da mu je zbog iskaza o atentatu na federalnog doministra policije Jozu Leutara, ugrožen život, prebačen je u bazu SFOR-a u Butmir kod Sarajeva. O tome dalje „Slobodna Dalmacija” u tekstu od 29. marta 2002. u kojem donosi Jašarevićev iskaz pod naslovom: „Bakir Izetbegović nam je ponudio: Skinite mi Leutara za 500.000 KM!”, piše:
- U prostorijama specijalnih snaga (MSU) ispitivanje su, posredstvom neimenovanog prevoditelja iz sastava Misije UN-a, obavili istražitelji SFOR-a Mike Flanagan i Gary Yamashiroya. Jašarević je i njima potvrdio kako nije bio izravno uključen u izvršenje atentata, ali da je bio član Ćeline skupine.
Jašarević je kazao da je Ismet Bajramović Ćelo primao naredbe od Izetbegovića, kojem je bio "lični najamni ubica", kako stoji u zapisniku sa saslušanja u Butmiru.
Na dan atentata, kazao je Jašarević, on je bio u Gornjem Rahiću kod Brčkog, a predvečer je otišao u Tuzlu. Obrazložio je čin aktiviranja eksplozivne naprave: Leutarov vozač imao bi vremena upaliti vozilo i prijeći 133 metra, nakon čega bi naprava eksplodirala. MUP Federacije preuzeo je Jašarevića 7. studenoga. Jašarević je dovezen u Sektor krim-policije u Sarajevu, gdje je, u nazočnosti pripadnika IPTF-a, nastavljeno ispitivanje.
Do 14.30 sati, kad je razgovor završen, Jašarević je ispričao i neke nove detalje, no kad se razgovor počeo razvijati u pravcu istraživanja kaznenih djela u kojima je on sudjelovao u Njemačkoj i BiH, postao je sumnjičav, pa je na kraju čak odbio sjesti za detektor laži, izjavivši da više ne želi ništa razgovarati "jer je prodan od predstavnika IPTF-a"!
Odbio zaštitu
U zabilješci, koju su sačinili Mustafa Hujdurović i Ivo Šako, inspektori Federalnoga MUP-a, stoji da je Jašarević na kraju odbio ponuđenu zaštitu policije "jer policija nije u stanju ni sebe zaštititi, a kamoli njega".
Pripadnici IPTF-a potom su Jašarevića odvezli u Tuzlu, a nekoliko dana poslije u javnost je, unatoč činjenici da mu je obećana apsolutna zaštita identiteta, "procurilo" njegovo ime i uloga u rasvjetljavanju atentata na Jozu Leutara. Jašarević je tako postao prava pokretna meta.
Nikad nije provedena odgovarajuća istraga u svezi s iskazom koji je Jašarević dao IPTF-u, SFOR-u i Federalnom MUP-u. Bakir Izetbegović je i dalje, premda se vlast u BiH promijenila, jedan od najmoćnijih ljudi u BiH – pisala je, između ostalog, „Slobodna Dalmacija” u martu 2002. godine.
Udbini učenici
- Neki od onih koje je Jašarević naveo u svjedočenju danas su u zatvoru (ali za druga kaznena djela), a neki su, unatoč debelim dosjeima, i dalje na slobodi. Za to vrijeme sarajevski Kantonalni sud i dalje, unatoč bezbrojnim dokazima koje su podastrli ovdašnji mediji i branitelji optuženih, ustrajava na tome da su atentat izveli Hrvati iz srednje Bosne i Hercegovine.
Tri godine proteklo je otkako je doministar Leutar preminuo; šanse da njegove ubojice završe iza rešetaka sve su manje, pošto je, čak i ako je iskaz Armana Jašarevića motiviran nečim drugim, a ne onim što je naveo, očevidno da iza ubojstva Joze Leutara stoje najmoćniji ljudi bošnjačke politike i tajnih službi, za čiji račun poslove odrađuje bošnjačka mafija. Upravo onako kako je desetljećima radila bivša država i njezine tajne policije – konstatirala je na kraju teksta od 29. marta 2002. godine „Slobodna Dalmacija”.
(Sutra: Galijatovićev iskaz istragu je odveo u pogrešnom smjeru)
