Pedesetosmogodišnji Bugojanac Dragan Mučibabić jedan je od najpoznatijih bh. kolekcionara. Kolekcionarstvom se bavi punih 35 godina i do sada je prikupio oko 30.000 eksponata. Kako kaže, ima dovoljno starina za opremanje tri ili četiri muzeja.
Draganova velika i za sada neostvarena želja je otvaranje gradskog muzeja u Bugojnu, gdje bi izložio svoje vrijedne predmete.
Nošnje i vezovi
- Posjedujem oko trideset tematskih kolekcija – imam oko 230 starih radioprijemnika, oko 300 starih pegli, 250 ćupova, oko 500 satova, zemljanih posuda, stare grnčarije. Tu su i stare vage, nakit, filigran, kolekcije bakrenog posuđa, šljemovi, bajoneti iz Prvog i Drugog svjetskog rata, ćilimi, sedžade, narodne nošnje, vezovi, ibrici, pa filatelija, numizmatika... Skupljam sve što ima veze s mojim gradom, stare razglednice od austrougarskog perioda do osamdesetih godina prošlog vijeka – priča Mučibabić.
Počeo je sa skupljanjem novčića, markica, razglednica, klikera... Za Dragana je svaki eksponat poseban. Uz neke je, priznaje, sentimentalno vezan, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost na tržištu.
- Među vrednijim eksponatima je onaj iz turskog vakta, završio je u Istanbulu, a riječ je o rezbarenoj posudi za miris. Jedan Turčin je došao i kupio je, ne pitajući za cijenu. Imao sam i turski pečat. Iskreno, sada mi je žao što sam ih prodao. Ostao mi je ručno pisani Kur'an, a i njega mi traže. Trenutno ne radim i nekad dođem u iskušenje da ga prodam, ali ipak presudi njegova vrijednost. Posljednjih 250 godina na području BiH Kur'an nije pisan ručno, a ovaj što ja imam veoma je rijedak – priča Mučibabić.
Turski period
Prije desetak godina od prijatelja iz drevnog Prusca dobio je tursko koplje, a zauzvrat je dao psa Lesija.
- Nakon toga nabavio sam još tri turska koplja iz Prusca i sva su različita. Uz topovsku đulad koju sam dobio iz Prusca, to je lijepa kolekcija eksponata iz turskog perioda – navodi naš sagovornik.
Eksponati na više lokacija
Od 2006. godine priređuje izložbe, do sada ih je imao više od 50 i redovno dobiva pohvale za svoje eksponate.
- Živim u zgradi i nemam uslove za smještaj tolikog broja predmeta. Nemam mogućnost sortiranja. Moji eksponati nalaze se na više lokacija, ima ih i u podrumima, i sve je na neki način zatrpano. Velika je to šteta. Tu je dovoljno lijepih i kvalitetnih eksponata za budući bugojanski muzej – ističe Mučibabić.
Original ili lažnjak
U svom poslu Mučibabić je imao i dobrih i loših iskustava. Kaže, znao je skupo platiti neki predmet, a na kraju se ispostavi da je on bezvrijedan.
- Ali, naučio sam razlikovati originale od lažnjaka, sada ih već na prvi pogled razaznajem - naglašava Mučibabić.
