Nezaboravni, harizmatični pjevač i zabavljač Seid Memić Vajta nedavno je proslavio 68. rođendan. Ovaj Travničanin s adresom u Hamburgu, otkako se povukao sa muzičke scene, uglavnom putuje.
Prva grupa u kojoj je Vajta pjevao bili su travnički “Veseli akordi” pa “Veziri”, gdje je zamijenio Josipa Pejakovića. Nakon toga je pjevao u “Teškoj industriji”, a 1978. godine na Festivalu “Vaš šlager sezone” pobijedio je sa pjesmom “Samo jednom srce voli”. S numerom “Lejla” bio je 1981. godine jugoslavenski predstavnik na Evroviziji u Dablinu. Nadimak je dobio po ulozi Garija Kupera (Gary Cooper) u filmu “Doživljaji kapetana Vajata”.
Moja draga
Vajtu smo zatekli u Hamburgu, a kako nam je kazao, s obzirom na to da je kao ptica selica, nikad se ne zna koliko će se u nekom gradu zadržati. Otkrio nam je da baš i nije zainteresiran za medije, jer televiziju ne gleda, radio rijetko sluša, a i novine ponekad prelista.
Ipak, u intervjuu za “Dnevni avaz” otvorio je dušu i pričao o rođendanima, karijeri koja je iza njega, muzičkoj sceni, društvenom stanju, a dobili smo i zanimljiv odgovor na pitanje čija je “Lejla” bolja - njegova ili Harija Mata Harija.
- Ne slavim rođendane nešto specijalno. Uglavnom je i posljednji rođendan protekao u krugu porodice i prijatelja ovdje, u Hamburgu, gdje su bili i neki naši prijatelji iz Sarajeva – govori nam Vajta.
Uživate li u godinama?
- Skitam, boravim malo u Hamburgu, malo u Sarajevu, pa u rodnom Travniku, Zagrebu, Puli… Ovdje je moja draga u nekoj službi i onda ja dođem, pravim joj društvo. Inače, u časnoj sam penziji sa punim radnim stažom i godinama pa živim rasterećen svih tih nekih odgovornosti.
Znači, vodite lagodan život, bez opterećenja?
- Ma, opet kad bolje razmislim, teško je rasteretiti se svih tih nekih situacija dole u našoj zemlji, koje su Bože, sačuvaj i sakloni. Veoma je teško sve to pratiti i preporučujem, ko god može i ima izbora, neka malo pobjegne iz bh. svakodnevice. Sve ono što sam promišljao kad sam bio mlađi, sanjao da ostvarim, da mijenjam svijet, utječem... nekako se izjalovilo. Onda sam vidio da sam mali, da ne mogu i da ovoj trenutnoj situaciji nikako ne pripadam, jer sam romantik. Tako da ne volim biti tu blizu i sve više izbjegavam boravak u našoj zemlji.
Novi ukusi
Koliko Vas danas zanima stanje na muzičkoj sceni, u našoj zemlji, ali i regiji?
- Ma, ne zanima me više to. Moram priznati da, kako je rat prestao, nisam znao da se snađem. Bio sam prisutan fizički, vide me, čuju, ali ja se ne uklapam među njih. Nekako sam se povukao i posvetio se nečemu drugom. Neprimijećeno od medija, obišao sam sva sela u BiH, nema gdje nisam išao, čak imam i svoj razglas, menadžera koji je to organizirao. Sada vlada novo vrijeme, novi su se ukusi stvorili i ne možeš tu ništa učiniti. Trenutno stanje na muzičkoj sceni je kao neki otok koji je isključen iz svijeta. Generacije koje su stvarale i prije mene živjele su sa svijetom, trendove su pratili, stilove, crpili ih, a sad je to drugačije.
Šta je uglavnom drugačije?
- Mi imamo taj svoj SFRJ region, ne znam kako bih ga nazvao. Rodio se ja u Jugoslaviji, zapravo u Socijalističkoj republici BiH, koja je bila časnija i mnogo uspješnija nego sada. Nisam nikakav komunista, jer nisam ni bio u Savezu komunista, ali moram reći da je naša zemlja tada bila kao danas Švicarska. Ali, danas ove naše lopine nikad neće i ne mogu sustići status Švicarske zato što ne rade na tome.
Zvučite ogorčeno.
- Veoma sam tužan i nesretan čovjek kad pomislim šta se radi tim nesretnim ljudima u našoj zemlji, ali i u drugim državama u regiji. Opet, kada bolje razmislim, pristali su na to i neka uživaju u svom teferiču.
Sve je propalo
Da se vratimo ponovo na muziku, planirate li možda neku novu pjesmu snimiti?
- Ma, ne. Zamisli da ja snimam pjesmice u državi koja je treća po siromaštvu u svijetu. Ne mogu i nemam volje. Kad vidim da sve biramo po nacionalnosti, gadi mi se. Vjerujemo Savi, Stipi i Sulji i nikome više. Opet, imam previše pjesama i moj opus je jedinstven u toj galeriji bh. i jugoslavenske pop i rok muzike. Pobijedio sam svugdje osim na Ilidži, jer tamo nisam nastupao. Žao mi je zbog toga, jer je Ilidžanski festival bio fantazija.
Možda nešto za svoju dušu?
- Naravno da se za svoju dušu bavim time, imam mali krug prijatelja, poput Narcisa Vučine. S nekolicinom se družim i pomalo nastupam. Mislim, dobivam ponude pa možda se najesen nešto i desi.
Bosna i Hercegovina ove godine nema predstavnika na Evroviziji. Vaš komentar?
- Evo jedan dobar komentar. Eto i to je propalo, kao sve u našoj zemlji.
Vi i Hari Mata Hari bili ste na Evroviziji sa pjesmom “Lejla”. Čija je bolja?
- “Lejla” Erika Kleptona (Eric Clapton) je najbolja. Šta znam, fino pjeva Hari Mata Hari, a bogami i ja, ali je Erikova definitivno broj jedan. Obojica smo napravili dobar plasman, ali džaba. Onda kad sam ja pjevao, bili smo jedna zemlja, a danas region, kao da smo u Rimskom carstvu.
Nipošto šoui realnosti
Pratite li šoue realnosti?
- Nipošto. Malo sam pogledao i nije mi se dopalo. Ustvari, nikako ne gledam televiziju, bolje mi je tako. Ponekad na portalima pogledam šta se dešava i hoće li se šta nabolje desiti, hoće li neko nešto pozitivno uraditi...
Od starosti i smrti niko ne može pobjeći
Kako Vas zdravlje služi?
- Situacija je takva da od starosti i smrti niko ne može pobjeći. Opet, žao mi je onih ljudi koji rano odu, stradaju ili se razbole pa se njihov život rano završi. Opet, u skladu s godinama, odvija se moje zdravstveno stanje. I priroda se pobrinula za moje zdravstveno stanje, ako slušaš i osluškuješ okolo, onda uskladiš svoje mogućnosti.
Kad kaže Bregović, kao da je Tito rekao
Djelite li mišljenje da je “Zlatna ribica” jedan od Vaših najvećih hitova?
- Kad je rekao Goran Bregović da jeste, onda je, valjda, tako. Kad kaže Bregović, kao da je Tito rekao. Kad je izašao taj moj legendarni album, on je poručio: “Nemam uopće domaćih ploča u svojoj diskoteci, osim “Zlatnu ribicu”.
