U nastavku feljtona „Slobodne Bosne” iz 1996. godine u kojem su prenošeni najzanimljiviji dijelovi knjige „Bosna u kandžama KOS-a”, autor Munir Alibabić Munja dalje opisuje svoja sjećanja iz perioda ubistva komandanta Desete brdske brigade Mušana Topalovića Cace, oktobra 1993. godine u Sarajevu. 

50 svjedoka

- Poslije ovog ubistva, predsjednik Izetbegović me zove i pita šta ja znam o Cacinoj likvidaciji. Rekoh mu da ne znam ništa više nego da je priveden u komandu Prvog korpusa, uz njegovu pomoć i garancije. A tamo ima najmanje 50 svjedoka koji znaju šta se zbivalo i neka mu Jašarević i njegova ekipa podnesu izvještaj.

Izetbegović kaže da su pogazili i njegovu riječ, on je garantovao da će se sa zarobljenima postupati po propisu. U sebi mislim, moj predsjedniče, nije ovo prvi put kako Vas bivši KOS-ovci obmanjuju, pa Vam serviraju dezinformacije.

A kad treba nešto provjeriti, opet Vam oni, ili njihovi ljudi, rade to isto, pa dobijete uvijek rezultat provjera onakav kakav oni žele. Oni pogađaju i Vaše želje i samo Vam laskaju da bi od Vas otjerali sve one koji probleme vide malo kritičnije i odgovornije.

Sjetih se da sam čuo da je "iz velikih usta", prije neki dan, nekom savjetovano da neke ljude u ovim bazama treba "poklopiti da živi ne izađu". U nedoumici sam. Razumijem Izetbegovićevu ljutnju i brigu, ali, eto, znam nešto i o ovom drugom. A onda se pitam što je baš predsjednik mene zvao radi ove informacije.

Pad Igmana

Pomislio sam da Predsjedništvo hoće da pokrene istragu, ali sam se prevario. Do sada, istina, nisam nikada obmanuo predsjednika, ali sada više vjeruje dvojici-trojici ljudi koji mu sve ove smicalice i pakuju.

Dezinformisali su ga oko uzroka pada Igmana, tamošnjih žrtava. Kada se trebala utvrditi odgovornost, onda su izašli sa tezom da je Muslimana toliko malo ostalo i, kad bi se sada još nekima sudilo za propuste, nestalo bi ih. Apsurd, koji može biti smišljen samo u kuhinji KOS-a. Ali, gdje KOS-ovci procijene da mogu uzeti zakon u ruke i biti egzekutori, to urade bez milosti.

Mujezinović se poslije hvalio da je plan akcije "Trebević" pisan u njegovoj kancelariji. Treba mu reći: nije vojni dio, Mujezinoviću, ne hvali se, nisi ga ni vidio do realizacije. Ali, treba mu vjerovati da je u njegovoj kancelariji pisan onaj operativni plan pokrivanja lica koja je trebalo privoditi i hapsiti. Zaista je to bio posao njegov i Jašarevićev, kao i Ugljenov u širem smislu – ističe se u knjizi Munira Alibabića Munje, prenijela je „Slobodna Bosna“.

Za žrtve se mora odgovarati

- A kako su to odradili, govore, nažalost, žrtve za koje su oni najodgovorniji. Po njihovim podacima se krenulo u privođenje koje su, opet, oni planirali. Slučajno znam da su im podaci o konačištu ključnih lica bili sto posto pogrešni. Za jedne su tvrdili da su zanoćili u bazi, a bili su u stanu, i obratno. Ovo ne može i ne smije biti slučajna greška. Za žrtve se mora odgovarati - piše Alibabić u knjizi čije dijelove je prenijela „Slobodna Bosna”.

(Sutra: Kako su KOS-ovci sebi otvorili vrata SDA)