Ranka Bakića, istaknutog naučnog radnika u Bosanskoj Gradišci i osnivača visokoškolske ustanove u tom gradu, sport je, kako priznaje, načinio kompletnim i uspješnim čovjekom. Nekadašnji trostruki prvak Hrvatske u boksu, u teškoj i superteškoj kategoriji, iza sebe ima 246 registriranih mečeva u ringu u domaćim i međunarodnim takmičenjima.
Ranko je kategoričan da je boks plemenita vještina u kojoj je razmišljanje dominantno, a pesnica je samo sredstvo napada i odbrane.
- Udarac je u boksu izraz misli. Kad je bokser u ringu, on posmatra protivnika, njegovo kretanje, izraz lica, predviđa mu poteze, jedan, dva ili tri unaprijed, kao šahista. Svaki sport, a posebno boks, očeliči čovjeka. Danas imam 70 godina, ali se osjećam kao mladić s upola manje godina - govori Bakić.
On često sa prijateljima razgovara o boksu. Nedavni susret s istinskim šampionom Željkom Mavrovićem rasplamsao je priču o rukavicama i ringu.
- Željko mi je priznao da je u moje vrijeme uspjeh u boksu bio teži. Na prostoru bivše Jugoslavije bile su desetine bokserskih klubova, svaki grad je imao svoje šampione. Smatram da siromašniji momci nisu imali sredstava za skuplje sportove, poput tenisa ili automobilizma, pa su se okrenuli borilačkim sportovima. To im je pomoglo da izgrade karakter i jaku ličnost - kaže Bakić.
Nekadašnji šampion u boksu, danas s akademskom titulom doktora nauka, želi da postane šampion u nauci i školovanju mladih stručnjaka. Viteški način života, naučen u ringu, kako priznaje, neprestano mu u tome pomaže.
Sakuplja keramičke figure
Rado se prisjeća kraja šezdesetih i sedamdesetih godina, kad je gradio karijeru u ringu, ali i putovao po svijetu. Od tada pa do danas ima neobičnu strast. Sakupljanje keramičkih i staklenih figura, vaza i skulptura mu je u krvi.
- Svaka ova figura podsjeća me na mladost i putovanja, na mjesta u kojima sam boravio. I danas sakupljam keramičke figure, a da budem iskren, ne znam koliko mi je bogata zbirka. Mislim da sam premašio hiljadu primjeraka - kaže Bakić.
