Kakvo smo mi društvo, čime se mjeri naš odnos prema samima sebi, državi, prijateljima i neprijateljima? Dokle smo u svojoj intelektualnoj nedoraslosti, pomanjkanju znanja, a i karaktera, spremni negirati svoje vrijednosti, razapinjati svakoga ko na ovaj ili onaj način kaže šta misli, najbolje pokazuje odnos prema Bošnjacima u manjem bh. entitetu. 

Napadi haramija

Osim što su izloženi permanentnoj diskriminaciji vlasti, neki od predstavnika bošnjačkih žrtava u RS sve više postaju i meta verbalnih napada, kako javnih tako i onih skrivenih, ponajviše na društvenim mrežama.

- Nema dana kada nekoga od nas ne poklopi neviđena bijeda, gdje moramo da se pravdamo iako znamo da nismo krivi. Ogorčeni smo udarima na naše majke, naše časne političke predstavnike. Najlakše je sjesti za kompjuter i pljuvati po Muniri Subašić, ili po Hajri, Hatidži i drugim majkama koje se, iako teško bolesne, bore za naše žrtve. Neka svi znaju: One su naše majke i nećemo dati na njih!

Ovih dana haramije su pokušale zloupotrijebiti i našu Fatu Orlović, koja se godinama bori za svoju otetu imovinu. S Ramizom Salkićem i ostalim komšijama tukao sam se s izgrednicima koji su htjeli napasti Fatu, a sada nas neko pokušava prikazati kao lopove. Dosta nam je više smutnji, u kojima učestvuju i neki bošnjački politički propaliteti - kaže Vehid Dedić, predsjednik Mjesne zajednice Konjević-Polje.

Dokle je domovina

Za novinara i publicistu iz Podrinja Mehmeda Pargana sve učestaliji napadi na predstavnike žrtava iz RS nisu nimalo slučajni.

- Pitanje je da li građani koji smatraju BiH svojom jedinom domovinom još podrazumijevaju da je ta domovina od Une do Drine. Nažalost, ni političari, ni poduzetnici, ni intelektualci, ni obični građani nisu svjesni da su svojim odnosom prema dijelu države koji se zove Republika Srpska skoro u potpunosti prepustili taj prostor Srbiji. Da li je jasno ljudima u Sarajevu da im je Srbija na Zlatištu?

Povratnička područja imala su posljednje dvije decenije značajnu podršku institucija, obnovljene su kuće, vjerski objekti, infrastruktura. Ali je, nažalost, izostala puna društvena podrška. Umjesto podrške, naprimjer, začas se pripreme vješala za Muniru Subašić, koja je godinama svojim radom i autoritetom ustvari umjesto svih nas tragala za pravdom i zločincima - ističe Pargan.

Spremni da vješamo! 

- Skloni smo da sve što je Munira radila popljujemo, umjesto da smo toj heroini, koja je ostala bez djece, kao i drugim majkama, pružili podršku. Također, umjesto podrške usamljenom Ramizu Salkiću da se izbori protiv diskriminacije u RS, mi smo u trenutku spremi da i njega vješamo. I odjednom nisu krivi ni Radovan ni Ratko, već Ramiz! Tolika negativna energija protiv ljudi koji se bore za nas i naša prava u RS potpuno je neshvatljiva i ona prijeti da ovaj narod oslabi, ostavi bez države, pa možda i uništi. Nemojmo sutra reći da nismo znali - poručuje Pargan.