Projekt-menadžer Centra civilnih inicijativa (CCI) Adis Arapović analizirao je političko stanje u Bosni i Hercegovini za "Balkan Liberty", a njegov intervju izazvao je dosta pažnje u javnosti.
- Ne sjećam se da je neko u novije doba ovako genijalno objasnio stanje u Bosni i Hercegovni. Probudimo se dok nije kasno! Adis Arapović - piše u opisu linka Arapovićevog gostovanja.
Arapović je, između ostalog, poručio da je ono što je zabrinjavajuće u BiH kritičan rast zaduživanja.
- Mi smo već manje-više u toj dužničkoj spirali, u dužničkoj krizi jer naše vlade već par godina uzimaju kredite da bi vraćali kredite. Onaj ko je to doživio u svom ličnom primjeru, zna kakva je to patnja uzimati kredit da bi vraćao kredit. To je krah porodica, života, svega. Sad zamislite vlade koje vrlo nonšalantno uzimaju kredite da bi vraćali kredite. Država je zapravo porodica na tom jednom primjeru – kazao je Arapović.
Ponovio je da se vlade ponašaju vrlo nonšalantno te upitao na šta troše te kredite.
- Troše na kafanu. Na šta ustvari? Na tekuću potrošnju. Oni ne uzimaju kredite kao Njemačka, Japan ili Amerika da bi proizvodile novu vrijednost. Svi se zadužuju, svi veliki se zadužuju. Čak su najviše zaduženi najveći. Ali, zašto su zaduženi? Zaduženi su za novu tehnologiju, za proizvodnju znanja i za izvoz – rekao je on.
Kazao je da se Njemačka također zadužuje, ali da bi nama prodala sve što koristimo jer, kako je rekao, ne možemo zamisliti saobraćaj bez njemačkih proizvoda ili komunikacije bez japanskih ili korejskih proizvoda.
- Ali oni uzimaju kredite da bi to razvijali, u šta mi trošimo milijarde? U kupovinu ovog privremenog i prividnog socijalnog mira, u kupovinu penzionera, socijalnih slučajeva, veterana, policajaca, sudija, parlamentaraca i svega što je na budžetu. A tih na budžetu je milion, od tri miliona glasača. I eto vam recepta, eto razloga zašto mi 20 godina kuburimo na istom mjestu. Zašto vozimo bicikl s podignutim zadnjim točkom? Zato što trećina ljudi odlučuje ishod izbora nadajući se da se neće promijeniti to malo što oni dobijaju. Ti svojih 350 KM penzije ili 500 KM plate u realnom sektoru. Je li se zato moramo boriti narednih 20 godina, je li zato trebamo odgajati djecu? Da budu presretni ako dobiju posao u opštini i dobiju 800 KM plate. O čemu maštaju studenti? Da rade u opštini i dobiju pečat i pečataju cijeli dan? Je li to ambicija? Da, to je ambicija na nivou amebe. Mi proizvodimo mediokritete od osnovnog obrazovanja pa dalje, a ne milionere na poštenom inovativnom zarađenom novcu – ustvrdio je Arapović.
Dodao je da se u BiH proizvode sljedbenici, oni što će odobravati ovaj minimum.
- E to se mora promijeniti. Trebamo prestati pristati na to da naši profesori prodaju nama svoje udžbenike kao jedini uslov da položimo ispite. I a biraju trećerazredne asistente koji će kasnije postati trećerazredni profesori. I tako beskonačno, u krug. Isto tako je u zdravstvu, bilo gdje gdje se pita država i politička stranka – kazao je on.
Dodao je da je ta negativna selekcija i promocija prosječnosti uništila ovo društvo. Kako je istakao, mi smo kao društvo pristali da su nam najveći neprijatelji u društvu oni koji su naadprosječni, makar to bilo i novo.
- Ovo društvo je naučilo da pravi odmazdu prema svojim ljudima samo zato što imaju hrabrosti da govore ili da se bore za pravdu. Mi ismijavamo ljude koji se bore za pravdu u preduzeću koje je u stečaju. Nama su oni smiješni jer plaču pred kamerama. Mi nemamo senzibilitet, mi nemamo solidarnost sa patnjom tih ljudi. Nama je lakše da gledamo rijaliti šouu, da se zamajavamo budalaštinama dok nam život prolazi. Odgajamo djecu takvim budalaštinama – rekao je Arapović.
Društveni sloj
Koja stranka u ovom trenutku predstavljaju neki društveni sloj, upitao se.
- Recimo radništvo, recimo siromašne, recimo krupni kapita, sitni kapital, obrtnike, zanatlije, bilo koji društveni sloj. Nijedna. Naše političke stranke zaista jesu društva jednog lica. To je ta liderokratska, autoritarna vladavina unutar političkih stranaka. To su kao firme u kojima je šef stranke direktor sa neograničenom moći da tlapi sve ispod sebe, da pridobija ljude preko straha, preko potkupljivanja i korumpiranja – istakao je.
Rekao je i da je najveći broj ljudi na vrhu vodećih političkih piramida uglavnom ogrezao u kriminalu i korupciji.
- I zato se oni drže zajedno jer kad jedan među njima padne, vrlo vjerovatno će pasti i svi ostali. Zato što svi svakoga čuvaju i to je ta interesna sprega. Da bi se to promijenilo, da bismo mi dobili neke nove ljude, neku novu ponudu, mora se još toga očigledno desiti. Mora se desiti prije svega u nama, mi smo kupci, mi dolazimo u supermarket i mi tražimo ono što je najbolji proizvod. Da li mi danas u supermarketu kupujemo ono što je najskuplje i u isto vrijeme najlošije. Ne. Kupujemo najeftinije, a u isto vrijeme da je najkvalitetnije. Pa što se onda tako ne ponašamo i na političkoj sceni? Zašto se na izborima tako ne ponašamo? Zašto pristajemo da nam neko prodaje pakovanje u kojem nema proizvoda. Mi treba da sazrijemo, mi treba da proizvedemo potražnju. Pošto vjerujem u zakon tržišta, ponude i potražnje, mi treba da proizvedemo potražnju da bi se desila ponuda, da prestanemo pristajati kupovati loše proizvode, uzgred reciklirane. Nismo više ni vlasnici autentičnog proizvoda, taj proizvod je već potrošen - zaključio je Arapović.
