Ugledni bošnjački intelektualac i publicista Nedžad Latić objavio je na svom portalu „The Bosnia Times” kolumnu pod naslovom „Udba je i naša sudba: Treba nam islamska lustracija, a ne islamska deklaracija!”, koju prenosimo u cijelosti.  

Tuđmanovi saradnici

- Josip Perković i Zoran Mustač imali su itekako važnu ulogu kad je bio u pitanju rad jugoslovenskih tajnih službi sa zemljama islamskog istoka, pa tako i sa Bošnjacima. Tako je nastala Zagrebačka džamija, zar ne?! 

Objava dokumenata koji svjedoče da je Vladimir Šeks još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća surađivao s Udbom i prokazivao hrvatske nacionaliste iznimno je važna za ispisivanje novije hrvatske povijesti“, tvrde hrvatski analitičari i dodaju da „nije riječ o spekulacijama, nego da je mračan dio Šeksove biografije istinit.

Vladimir Šeks bio je jedan od prvih suradnika predsjednika Franje Tuđmana, autor prvog hrvatskog ustava, glavni javni tužitelj, potpredsjednik Vlade, potpredsjednik i predsjednik Sabora... Šeks je obnašao najviše stranačke dužnosti i bio glavni asistent najvažnijih unutarstranačkih obračuna u HDZ-u.

„Mnogo važnije od samoga Šeksa jeste to što objava dosjea pruža dokumentirani odgovor na pitanje staro više od 20 godina - zašto Franjo Tuđman nikad nije proveo lustraciju“, tvrde kolumnisti dajući sljedeće objašnjenje: „Da se odlučio na lustraciju, Tuđman bi iz političkog i javnog života morao eliminirati svoje najbliže suradnike. Angažman Josipa Perkovića, čelnika tajnih službi u bivšoj Jugoslaviji, Tuđman je mogao opravdavati tvrdnjama da mu je trebao neko ko je imao znanja i kapaciteta oformiti službe u državi koja je tek nastajala.“

„Koja su to bila tako vrijedna Šeksova znanja i sposobnosti da se bez njega nije moglo?“, pitaju se analitičari i priznaju da na to pitanje nemaju suvislog odgovora. Kao što nema odgovora ni na pitanje koliko je još ljudi s biografijom zabilježenom kroz kodna imena u udbaškim dosjeima Tuđman prigrlio i povjerio im da vode državu, da odlučuju o privatizaciji, preuzmu pravosuđe, državne financije...

Ovako se otprilike vodi rasprava o slučaju objavljivanja tajnih dosjea koje je vodila komunistička tajna policija Služba državne sigurnosti, poznata kao Udba. Šeksov dosje je objavljen tek nekoliko dana pošto je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek govorila o prijedlogu novog zakona o arhivskom gradivu i arhivima koji je usvojila Vlada i poslala u Sabor. Po slobodnoj interpretaciji, taj zakon predviđa slobodan pristup dosjeima Udbe od 1945. do 1995. godine.

Imaju li Bošnjaci interesa za ova i ovakva tranzicijska gibanja u Hrvatskoj? Nemaju, a trebali bi imati.

Nedavna polemika generala Fikreta Muslimovića i bivšeg reisa, dr. Mustafe Cerića dala je naznake da Bošnjaci ozbiljno pate od sindroma uhođenja od bivših tajnih komunističkih službi KOS-a i Udbe. Indikativno je da se polemika odvila između bivšeg poglavara Islamske zajednice i bivšeg istaknutog oficira JNA, a potom i generala Armije BiH, jer su upravo vjerski službenici bili najčešća meta, pa tako i žrtve tajnih komunističkih službi.

Zelena knjiga

Obojica su s tog stanovišta veoma zanimljiva i kad bi se povela ozbiljna rasprava o lustraciji kod Bošnjaka, oni bi mogli poslužiti kao eklatantan primjer kako bošnjački režim, koji tvori Stranka demokratske akcije (SDA) i Islamska zajednica, nije imao volju, čak je naprasno izbjegavao da raskrsti s komunističkim naslijeđem. U vrijeme stolovanja dr. Mustafe Cerića objavljena je famozna „Zelena knjiga“ s dosjeima imama suradnika Ubde.

Pored mnogih kontroverzi, paradoksa i apsurda koji su obilježili skoro dvodecenijsku vladavinu reisa Cerića, ignoriranje „Zelene knjige“ i njegova šutnja, kao i napadi na njega od Mustafe Spahića Mujkija, pa i Hilme Neimarlije, tadašnjeg predsjednika Sabora Islamske zajednice, koji je zbog te afere podnio i ostavku, tipičan su primjer licemjerstva i nedosljednosti islamske uleme.

Jer Spahić i Neimarlija, kad su uspjeli svrgnuti Cerića s trona, priklonili su se Fikretu Muslimoviću i skupa s njim promoviraju njegovu knjigu „Alija državnik i mislilac“.

Treba znati da je Jugoslavija oficijelno podržavala lijeve, oslobodilačke antiimperijalističke pokrete u islamskom svijetu, tako i režime poput Iraka, Sirije, Egipta, PLO-a, Alžira, Libije itd. S druge strane, Saudijska Arabija, naprimjer, rukovodila se principom da ne želi imati odnose s bezbožničkim komunističkim režimima u kakve je spadala i Jugoslavija. Stoga ne treba ni očekivati nikakav stav kada je u pitanju ova tematika i (islamska) lustracija u krugovima Islamske zajednice. Tim prije jer još zvanični Beograd ni ne pomišlja otvarati arhive Državne sigurnosti.

Prezir i strah

Prodaja oružja kao i put do naftnih polja mnogih bogatih islamskih zemalja jugoslovenskoj diplomatiji bio je nepristupačan. Stoga se pribjegavalo alternativnim vezama koje je uspostavljala i kontrolirala Državna sigurnost. Mnogi smatraju da je izgradnja i otvorenje velelebne Zagrebačke džamije upravo plod takvih veza sa arapskim svijetom.

E, pošto je u toj džamiji djelovao tim na koji će se osloniti Alija Izetbegović kada se odlučio na osnivanje stranke, poput Mustafe Cerića, Hasana Čengića, Salima Šabića, Šefke Omerbašića itd., logično je zaključiti da je u vrijeme međunarodnog scenarija za rastakanje Jugoslavije, za koji su KOS, kao i Državna sigurnost, znali, pitanje odnosa islamskog svijeta prema tome je itekako bitno.

Stoga su i prve varnice unutar bošnjačke grupe koja se odučila predvoditi muslimane u nadolazećim ratnim situacijama i izbile u Zagrebu. Naime, Josip Manolić je izvijestio odmetnuti dvojac Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića o djelovanju KOS-a unutar SDA kojeg predvode Salim Šabić i Sulejman Ugljanin.

Alija Izetbegović je tu informaciju ignorirao, kao što je ignorirao sve naredne informacije o djelovanju zakamufliranih agenata KOS-a ili „udbaša“ unutar SDA. Moj dojam je da se Izetbegović osobno grstio na takve ljude, prezirao ih je, ali ih se isto tako suviše plašio. Kao i Tuđman, uostalom.

Znao je Izetbegović da je Fikret Abdić suradnik KOS-a, što nije smetalo ni njegovim šefovima u Beogradu, niti samom Izetbegoviću da bude kandidat SDA na prvim višestranačkim izborima.

Ako Stjepan Kljuić tvrdi da su Mate Boban i Radovan Karadžić radili za KOS, „ram“ za sliku aktera krvavog raspada Jugoslavije koji je rezultirao najmonstruoznijim zločinima nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini može biti upotpunjen. Očito je Bosna bila i ostala u raljama KOS-a!

Bošnjacima treba jedna islamska lustracija, a ne islamska deklaracija, nakon čega bi se oslobodili nastranih ideja, ideologija, pa i samih ljudi koje im je imputirao izravno KOS! – piše „The Bosnia Times”.

Obaveza koju je Hrvatska preuzela ulaskom u EU

- Mnogo ozbiljnije teme treba očekivati sa zapadnog susjedstva jer je Hrvatska pristupom u EU preuzela na sebe obavezu da raskrsti sa komunističkim totalitarnim režimom.

Izručenje Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, potom njihovo suđenje u Minhenu, gdje su osuđeni zbog ubistva, veliki je iskorak u tom smjeru. A Perković i Mustač imali su itekako važnu ulogu kad je bio u pitanju rad jugoslovenskih tajnih službi sa zemljama islamskog istoka, pa tako i sa Bošnjacima – piše „The Bosnia Times”.