Hrvatska šestorka kojoj će danas u Hagu biti izrečena drugostepena presuda tereti se i za zločin u selu Stupni Do kod Vareša, gdje je 23. oktobra 1993. godine na izrazito surov način ubijeno 38 mještana, među kojima i petero djece do trinaest godina.
Naša ekipa posjetila je Stupni Do, u kojem smo zatekli tišinu među mještanima, koji s nevjericom i ne prevelikim očekivanjima iščekuju presudu.
Žive u strahu
Jedan od preživjelih, Jakub Likić, kaže da, bez obzira na presudu, rane nikad neće nestati i bol će uvijek ostati ista.
- Bio sam zatočen u logoru 21 dan. Ubili su mi suprugu, djecu mi ostavili bez majke. To što su oni nama radili kada su nas zatvorili, ne može se ni zamisliti. Ja do tada nisam znao da čovjek čovjeku može uraditi nešto takvo. Gledali smo seksualna zlostavljanja jednih prema drugima, udarali su nas kako su stigli, nisu ni oni znali za šta - prisjetio se Jakub Likić te dodao da je po završetku rata jednom prilikom u Varešu našao rješenje da su upravo oni trebali biti ubijeni i bačeni u visoku peć u Vareš Majdanu.
Likić kaže da još živi u strahu, a da mu je najteže gledati djecu, koja su danas odrasli ljudi, ali na koje su rat i sva nesretna događanja ostavili velikog traga.
Mještanka Ferida Likić kaže da se svega sjeti i samo kada prođe kroz selo te kada pogleda kroz prozor.
- Preživjeli smo strašne torture, mučenja, zlostavljanja, a živim u strahu da ova presuda Prliću i svima njima ne bude oslobađajuća – kaže Ferida.
Preživjela paljenje
Sa suzama u očima ova hrabra žena prisjeća se svega što je preživjela, ali i vidjela.
- Bila sam zarobljena u obližnjem zaseoku. Gledali smo kako kolju, ubijaju, odvode djevojčice. Mene su strijeljali i to ne da me pogode, nego su pucali oko mene, da me muče. Onda su naredili da nas zapale žive. Bile su četiri žene, dvije djevojke i šest dječaka – priča Ferida.
Ističe da je njena komšinica u kući u kojoj su ih zapalili uspjela pronaći sjekiru i da su uspjeli razvaliti vrata i pobjeći.
- Rekla sam im da bježe, da je bolje da nas ubije metak nego da gorimo živi. Svašta je bilo. Žao mi je djece koja su bila u tim trenucima uz mene i koja su sve to gledala. Oni su gledali kako im kolju oca – prisjeća se Ferida.
Nepravde su velike, hoće da kažu da smo svi jednako krivi
Husnija i Muamera Mahmutović kažu da su ogorčeni na sudske odluke.
- Mrtve ne može vratiti niko. U Bosni kao da je bolje biti ratni zločinac nego narodni heroj. Ja sam imao sreću da preživim, ni ja ne znam kako. Ljudi su ubijani i zlostavljani ni krivi ni dužni. Narod je poslije rata ovdje obolio, ne znamo ni mi od čega. Sve je ostavilo utisak i ništa se nije promijenilo. Velike su nepravde od sudova, lažu nas, posmatramo šta se događa i hoće da kažu da smo svi jednako krivi - kaže Husnija Mahmutović.
