Sanel Redžić jedan je  od najperspektivnijih i virtuoznijih gitarista, dobitnik 29 internacionalnih nagrada, odsvirao je na stotine koncerata na međunarodnoj sceni, neko ko je gitaru zavolio još od svoje osme godine, a sarajevsku publiku počastit će koncertom koji će se održati 11. oktobra u kulturnom centru Mikser House.

Ekipa portala Avaz.ba razgovarala je sa ovim umjetnikom o njegovim uspjesima, muzici, položaju BiH, kada je u pitanju klasična gitara, a otkrio nam je i svoje planove za 2017. godinu.

Nije lako isplivati na površinu, potrebna je i sreća

Koliko je teško uspjeti danas, kada mnogi većinom rade komercijalne stvari, bez prevelike kvalitete?

- Mislim da nikada nije bilo lako isplivati na površinu. Uvijek je bila jedna doza sreće da uz ono što radite dođete na vrh, naravno da to pokušavate raditi na najbolji mogući način. Uz sav tehnološki napredak, kojem prethodnih godina svjedočimo, cijela situacija je postala još teža jer mnogi pokušavaju da se dočepaju pet minuta slave, ne birajući ni način ni sredstvo. Tako da smo zatrpani produkcijama nižerazrednih izvođača koji pokušavaju. Na svu sreću, mnogi ljudi i dalje mogu prepoznati kvalitetne stvari, tako da mislim da kvalitet ima posebno mjesto i uvijek će ga imati.

Do danas, Sanel je oduševio publiku i medije na preko 1.000 nastupa i solo koncerata u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Poljskoj i mnogim drugim. Do sada je osvojio 29 internacionalnih nagrada, a za Avaz.ba otkrio je koje dvije su mu najdraže.

- Obje su prve nagrade i to na "Guitar Art festivalu" u Beogradu 2005 godine. Taj festival je prerastao u jedan od vodećih u svijetu klasične gitare. Te 2005. godine sam pobjedio i otada su se krenule nizati nagrada za nagradom. Druga, meni draga je pobjeda u Tokiju 2012. godine, koja mi je otvorila mnoga vrata širom svijeta. Zahvaljujući toj nagradi imao sam veliku koncertnu turneju od mjesec dana u Japanu godinu dana poslije, nekoliko turneja u Kini, te dobio poziv da nastupim u nekim od najprestižnijih koncertnih dvorana u svijetu klasične muzike, ukljućujući Konzertgebouw Amsterdam i Međunarodnu kuću muzike u Moskvi (najprestižniju koncertu kuću u Rusiji) - otkrio je Redžić.

Budući da nastupate po cijelom svijetu, koji nastup ćete uvijek pamtiti?

- Svaki nastup, kao i svaka nagrada, je uvijek priča za sebe. Kroz nastupe, odnosno praksu, ja najviše učim i konstantno se usavršavam. Ipak, mislim da ću nastup u finalu takmičenja u Tokiju pamtiti zauvijek. To je bio jedan težak period za mene, ali sam bio mnogo inspirisan i želio sam pokazati ono što mogu na najbolji mogući način. Svirao sam pred nekoliko stotina ljudi, pred 18 članova žirija iz mnogih oblasti, vezano za muziku te nekoliko kamera koje su to sve snimale i prenosile uživo. Na kraju nastupa bio sam jako zadovoljan te sam na kraju i pobijedio. To je bio jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu.

Kako vidite sebe ako se osvrnete na svoju karijeru? 

- Mislim da mogu biti zadovoljan i ponosan na svoj dosadašnji rad, obzirom da sam sve postigao zahvaljujući svom radu i podršci nekoliko ljudi.

Imate li uzora?

- U muzičkom svijetu imam dva uzora - Ivu Pogorelića i Gustava Dudamela.

Slušam sve što je kvalitetno

Kakvu muziku slušate privatno?

- Generalno, nemam stil koji mi je najdraži, slušam sve što je kvalitetno. Kada ne vježbam gitaru, radim vrlo rado i džez muziku koja me mnogo opušta. U automobilu obavezno slušam kulturni radio, uz koji mnogo novih stvari naučim, te koji ima kombinaciju džez i klasične muzike. To je sada već stvar navike.

Svoju prvu bh. turneju započet će koncertom u Sarajevu 11. oktobra u Mikser Houseu.

Šta ćete ponuditi publici u Sarajevu 11. oktobra?

- Publici u Sarajevu, kao i na ostalim koncertima u BiH koje ću svirati  donijet ću jedan jako lijep program koji se sastoji iz dva dijela i trajat će dva sata, računajući i pauzu. Publiku vodim na jedno putovanje kroz Španiju, Italiju te ću ih uvesti u svijet muzike mog najdražeg kompozitora Johanna Sebastiana Baha (Bach).

Ko je ostavio najveći pečat u Vašoj karijeri?

- To su definitivno moja tri profesora gitare od kojih sam mnogo naučio. Legendarni tuzlanski profesor Predrag Stanković, njemački Thomas Müller-Pering te španski profesor Ricardo Gallen. Od sve trojice sam mnogo toga naučio, kako svirati gitaru, ali i kako biti dobar čovjek. Sa Stankovićem sam u kontaktu i danas mi je jedan od najbojih prijatelja koje sam stekao u životu.

Kakva je razlika kada svirate negdje u svijetu i u BiH?

- Pokušavam da sebi ne stvaram dodatni pritisak, nego da donesem muzičku misao na najbolji mogući način. Često mi se dešava da kada dođem negdje ne stignem upoznati nikoga, osim organizatora. Međutim u BiH je malo drugačija stvar jer, pogotovo ako nastupam u Tuzli i Sarajevu, mnogo me ljudi poznaje, ljudi me prate od malih nogu tako da je u BiH predamnom uvijek i doza odgovornosti i želje da budem bolji nego prošli put.  

U kakvom je položaju BiH, kada je u pitanju klasična gitara?

- Neki dan sam nastupao u Njemačkoj i nakon nastupa mi je prišla jedna gospođa koja je rekla da je oduševljena nastupom, ali da joj nije jasna jedna stvar. Kada se kaže gitara, njoj je odmah pred očima asocijacija - Španija. Jako se začudila kada je čula da sam zapravo iz BiH. Objasnio sam joj da je BiH, a i kompletna bivša Jugoslavija, jedna od vodećih zemalja u svijetu klasične gitare i da se mnogi pitaju kako to da veliki broj dobrih gitarista dolazi sa naših prostora. Odgovor je da imamo jako dobre profesore, jako dobar sistem obrazovanja, kada je u pitanju muzika, te da smo jako uporni i vrijedni.

Kakvi su Vaši planovi za 2017. godinu?

- Za sada imam još nekoliko solo koncerata, te bih želio  ovdje pomenuti i 20-ak koncerata koje treba da sviram u ovoj sezoni - 2017./18., a koja je tek počela u kamernoj kombinaciji sa violončelom. Ti koncerti su u Njemačkoj, a osvojio sam ih prošle godine na njemačkom muzičkom takmičenju kao najbolji gitarista. Pored toga, imam i mnogo solo koncerata, od kojih bih želio izdvojiti jedan koji će se održati 16. decembra u Beču. Jučer sam dobio i jedan poziv da idem u Novosibirsk u Rusiju krajem decembra ili početkom januara te da držim masterklase studentima i održim jedan koncert. Sve je to u kombinaciji sa jako puno predavanja i masterklasa, čemu se mnogo radujem.