Sedmičnik “Slobodna Bosna”, koji je pod dirigentskom palicom Senada Avdića izlazio do prošle godine, u nastavku teksta pod naslovom “Boja novca koja je povezala Bin Ladena i Aliju Izetbegovića: Plaćenik Bin Ladenove Al-Qaide i financijer Alije Izetbegovića, Tunižanin Ayadi u BiH se obogatio švercujući drogu i alkohol!”, 9. novembra 2006. godine donio je tvrdnje o “švercu u službi islama”.  

Postavljajući pitanje “je li ratno profiterstvo zločin”, “Slobodna Bosna” podsjeća da je “Yassin al-Kadi, po završetku rata, naložio Chafiku Ayadyju da sve poslovne aktivnosti fondacije Muwafaq preseli u BiH, budući da su njihov angažman odobrile tadašnje SDA vlasti u Sarajevu, na čelu s bivšim predsjednikom Alijom Izetbegovićem” te dalje u ovom tekstu SB navodi:

Cigarete i viski 

- Prema nalazima istrage agenata AID-a koju je u proljeće 1998. direktor te službe Kemal Ademović, najvjerojatnije po političkoj direktivi Alije i Bakira Izetbegovića, naprasno prekinuo, ilegalni poslovi fondacije Muwafaq počinju s uvozom veće količine šećera iz Mađarske. Šećer se, što će naknadna obavještajna provjera pokazati, u BiH uvozio za “humanitarne potrebe”, ali je najveća količina uvezene robe kasnije preprodavana veletrgovcima, poslije čega je završila na nekoj od mnogobrojnih pijaca u BiH.

Nakon šećera, u aranžmanu fondacije Muwafaq i, dakako, sve pod plaštom “humanitarne pomoći”, u BiH je uvezeno više pošiljki visokotarifnih roba, mahom cigareta Ronhill i Marlboro, te viskija Ballantines?! Tijekom istrage je također otkriveno da je ilegalni transport visokotarifnih roba za fondaciju Muwafaq vršen kamionima s lažnim diplomatskim tablicama, uglavnom arapskih država koje imaju veleposlanstva u BiH.

Višemilijunska zarada koja je ostvarena na temelju neplaćanja carinskih i poreznih dažbina na cigarete i viski, po svoj je prilici korištena za financiranje terorističkih aktivnosti Al-Qaide?! Pored toga je otkriveno da su čelni ljudi Muwafaqa uspostavili bliske “poslovne veze” s kriminalnim podzemljem u Sarajevu, Zenici i Bihaću, te da njihov krijumčarski lanac nije mogao funkcionirati bez znanja i prešutnog odobrenja lokalnih političkih i policijskih vlasti.

Zataškani skandal

Tako je, primjerice, u Bihaću fondacija Muwafaq “poslovala” u suradnji s lokalnom tvrtkom Galaksija u vlasništvu ratnog zapovjednika 502. brigade Petog korpusa ARBiH Hamdije Abdića Tigra i zapovjednika bataljona Emina Pivića, protiv kojih su, jednako tako, vođene istrage zbog višemilijunskih poreznih i carinskih utaja. Uz ove dvije, u poslove krijumčarenja visokotarifnih roba bila je uključena i tvrtka DFS sa sjedištem u Bihaću, kojom je tijekom 1998. rukovodio bivši direktor Agrokomerca Šemsudin Husić, a godinu dana ranije Emin Pivić. Upravo je Pivića, poslijeratnog bihaćkog ugostitelja, policija u Bosanskom Petrovcu zatekla za volanom kamiona kojim je prevozio švercovanu robu, ali je taj skandal, po naređenju MUP-a Unsko-sanskog kantona, brižljivo zataškan. Fondacija Muwafaq u Bihaću još uvijek ima nekoliko privatnih kuća kupljenih nakon rata, a sve doskora o njihovoj imovini brinuo je izvjesni Obeid al-Obeid – tvrdila je “Slobodna Bosna” u tekstu od 9. novembra 2006. godine.

Bosanski šeik čelnim Bošnjacima podijelio milione dolara 

U okviru istog teksta otprije 11 godina, “Slobodna Bosna” je potencirala i da je “bosanski šeik Yassin al-Kadi čelnim Bošnjacima podijelio milione dolara”, te dalje ustvrdila:

- Podatak da je bivši predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović u jesen 1996. primio donaciju u iznosu od 300.000 njemačkih maraka od Muwafaq Foundation navode i brojni strani autori čiji su tekstovi objavljeni na internet stranicama specijaliziranim za problematiku financiranja terorističkih mreža i organizacija. Osobe koje se vezuju za humanitarnu organizaciju Muwafaq, osnivanje Depozitne banke te otvaranje više kompanija i preuzimanje nekoliko već postojećih tvrtki u BiH, i dalje su u središtu interesa međunarodne javnosti kako zbog nastavka njihovih poslovnih aktivnosti tako i zbog veza sa Al-Qaidom. Yassin al-Kadi, Wael Hamza Jalaidan i Chafik Ayadi, unatoč činjenici da su njihova imena odavno stavljena na listu sponzora globalnog terorizma, i dalje posluju. Dok se Al-Kadi, zajedno sa svojim istomišljenikom i jednim od osnivača Al-Qaide, nalazi u Saudijskoj Arabiji, njihov bosanski operativac Chafik Ayadi živi u glavnom gradu Irske Dublinu.

Naime, krajem jula 2006. godine najviša administrativna sudska instanca u Turskoj napravila je presedan pobijajući ranije donesenu odluku turske vlade o zamrzavanju sredstava Yassina al-Kadija koja su zamrznuta nakon što je Al-Kadi još u novembru 2001. godine dospio na UN-ovu listu globalnih sponzora terorizma. Nakon donošenja odluke, glasnogovornik turske vlade rekao je da će Vlada uložiti žalbu na odluku Suda kako bi ispunila obaveze prema međunarodnoj zajednici. Žalba je zvanično upućena krajem augusta, ali šest dana kasnije, navodno na zahtjev premijera Erdogana, žalba je povučena u korist prvobitno donesene odluke Suda o odmrzavanju sredstava Yassina al-Kadija, čime se Turska ponovo udaljila od procesa euroatlantskih integracija.

Međutim, poslovi Al-Kadija razgranati su od Amerike, preko Velike Britanije i evropskih zemalja, do Malezije, bliskoistočnih zemalja i Australije. Tome u prilog govori i činjenica da je sve do polovine prošle godine Clearstream Banking iz Luxembourga na svojoj internet stranici objavljivala imena korisnika njihovih usluga širom svijeta. Tako su se među brojnim klijentima ove banke našla imena sljedećih kompanija iz Malezije: Abrar Discounts Berhad i Abrar Futures Sdn Bhd, čiji je većinski vlasnik Abrar Group International Sdn Bhd, kompanija koju zapravo kontrolira Yassin al-Kadi. Međutim, kada su zvaničnici luksemburške banke upitani da to prokomentiraju, lista je automatski povučena s interneta. Polovinom prošle godine i Švicarska je pokrenula istragu o financijskim transakcijama Yassina al-Kadija u toj zemlji. Na udaru su se našle novčane transakcije obavljene između februara i augusta 1998. godine u kojima je jedna od brojnih Al-Kadijevih kompanija Caravan Development prebacila 1,25 miliona dolara na račun drugog, nama dobro poznatog, saudijskog biznismena Weal H. Jalaidana, saradnika Osame bin Ladena. Prebačeni novac trebao je poslužiti za izgradnju islamske škole u Jemenu, ali pare su navodno završile “u rukama Al-Qaide”. Međutim, Al-Kadijev advokat Saad Djebbar demantirao je ove navode – piše u tekstu SB-a od 9. novembra 2006. godine.

Bh. porijeklo misterioznog bankara

- Chafik Ayadi, sin Mohameda i majke Medine, rođen je 21. januara 1963. u tuniškom gradu Sfaxu. Na osnovu odluke tadašnjeg Centra službi bezbjednosti Sarajevo od 14. februara ’96., koju je potpisala Mirsada Beganović-Žutić, Ayadiju je odobren upis u registar rođenih u sarajevskoj općini Centar. Prvi bh. pasoš Chafiku Ayadiju je izdat u junu 1993., u konzulatu BiH u Zagrebu. Od tada je Ayadi promijenio više bh. pasoša koji su mu izdati 30. augusta 1995., 20. juna 1996., 4. marta 1997., 17. juna 1997., 30. decembra 1998., i 13. marta 1999. godine. Krajem februara 1996. Ayadi je prijavio da živi u Sarajevu, u ulici Branilaca Sarajeva, da bi iste godine preselio na novu adresu, u ulicu Provare. Bosanskohercegovačke isprave, pored Chafika Ayadija, posjeduje i njegova supruga Zejneb Abasi, kćerka Salah i sinovi Bara Ayadi, koji je rođen u Islamabadu (Pakistan), i Ahmed Ayadi, rođen u tuniškom gradu Bichawe - objavila je “Slobodna Bosna” prije 11 godina.

(Sutra: Ko je Munib Zahiragić, bivši agent AID-a, u čijoj garaži je policija pronašla više od 80 dosjea pod oznakama "strogo povjerljivo" i "državna tajna")