U nastavku analize o tome kako je, nakon što su Avdo Hebib i Kemal Ademović zamijenili Bakira Alispahića u MUP-u i AID-u, u obje institucije uslijedio "pomor" Alispahićevih ljudi, “Slobodna Bosna” 19. maja 1996. godine podsjeća i na druga kadrovska previranja iz tog vremena koja su potresala bošnjačku policijsko-obavještajnu strukturu.

"Provala" u kabinet

- Je li i smjena Enesa Bezdroba, načelnika CSB-a Sarajevo, sastavni dio priče o smjenama u MUP-u i AID-u? Indikativno je da na njegovo mjesto treba sjesti Ismet Dahić sa kojim se Bezdrob konfrontirao još dok je Dahić bio komandir a on načelnik SJB Stari Grad. Dahić koji je nakon smjene sa funkcije u Prvom korpusu u ljeto 1994. godine prešao raditi u Ministarstvo odbrane, gdje je sarađivao sa Hebibom, bez sumnje je policajac od Hebibovog povjerenja.

Federalni ministar ima potpuno legalno pravo za imenovanje načelnika CSB Sarajevo sve dok se ovo mjesto ne pretvori u funkciju ministra kantona. Naime, Hebib je iskoristio član 49. Zakona o ministarstvima Kantona Sarajevo, po kojem u prelaznom periodu do uspostave policijskih snaga Kantona nad CSB-om nadležnosti ima federalno ministarstvo.

Nakon što je smijenio Bezdroba i imenovao Dahića za njegovog nasljednika, ministar Hebib formirao je krajem prošle nedjelje komisiju koja je trebala ući u Bezdrobov kabinet, uručiti mu rješenje, registrirati zatečeno stanje. Međutim, Bezdrob je zaključao svoj kabinet i otišao na sastanak sa Carlom Bildtom, pa je komisija obila vrata i ušla u kancelariju načelnika CSB-a Sarajevo, a za rješenje o premještaju na mjesto pomoćnika ministra policije Bezdrob je, kako je rekao, saznao na sastanku sa visokim predstavnikom međunarodne zajednice za BiH.

On je, također, ustvrdio da mu je predsjednica Sarajevskog kantona Sabira Hadžović obećala funkciju ministra Kantona. No, time bi predsjednica Hadžović prekršila najprije Zakon o ministarstvima pošto Vlada kantona nije zvanično konstituirana i, drugo, zamjerila bi se političkoj struji SDA koja trenutno radi na policijskim premještajima. Sve ove promjene u policiji u MUP-u komentiraju kao suštinske, kao raskid sa centrima moći koji su u ratno doba vrlo često radili po svome, bez saglasnosti nadređenih u političkoj vlasti.

Čija je zadnja

Jedan od prvih obavještajaca koga je SDA kao svog pouzdanog i sposobnog kadra postavljala na visoke funkcije bezbjednosnog sistema države i, na koncu, za zamjenika direktora AID-a, elektroinžinjer Irfan Ljevaković sada je promaknut za Ademovićevog savjetnika. No, to ne govori o njegovom apsolutnom uklanjanju iz vladajućeg obavještajnog establišmenta. Ljevaković je neformalno bio, ustvari, pomoćnik Nedžada Ugljena, Mostarca koji je prije rata raspoređen da pomogne u odbrani rodnog grada, i koji se pred kraj 1991. godine pojavio u Sarajevu, gdje je nekoliko mjeseci bio neangažovan, a potom stao u redove Specijalne jedinice MUP-a.

Iza ove dvojice smijenjenih bezbjednjaka nalazio se Irfanov bliži rođak Zijad Ljevaković, član IO SDA, inače imam, bivši vjersko-prosvjetni referent u Islamskoj vjerskoj zajednici, a u ratu pomoćnik generala Fikreta Muslimovića u Upravi za moral Generalštaba Armije. To je čovjek čija je riječ bila posljednja prilikom ustoličenja šefova službi Državne bezbjednosti i Armije, i koji je u tu strukturu uveo i Envera Mujezinovića i Fikreta Muslimovića.

Kada su se u drugoj ratnoj godini pojavile sumnje o infiltraciji srbijanskog KOS-a u SDB MUP-a, počelo je praćenje određenih rukovodilaca MUP-a i njihovih kontakata sa oficirima SVB, posebno Prvog korpusa. Tada je Zijad Ljevaković dao zadatak Ugljenu i svom rođaku Irfanu da ispitaju i eliminiraju prisustvo KOS-a, no, oni to prema mnogim akterima nisu izveli na čistinu - tvrdila je “Slobodna Bosna” u tekstu od 19. maja 1996. godine.

Sve se zakotrljalo nakon hapšenja majora KOS-a Seada Rekića

- Sve se zakotrljalo nakon hapšenja majora KOS-a Seada Rekića (sada oficir Trećeg korpusa), obavještajca pod šifrom “Otrov”, kojem se pripisuje dobro obavljen posao u sprečavanju i provali prvog plana deblokade Sarajeva. Ipak, ključnom se čini smjena Envera Mujezinovića - tvrdnje su koje je “Slobodna Bosna” iznijela u tekstu od 19. maja 1996. godine.

Šta je bio povod drastičnog reza

- Vrlo je moguće da je povod za ovako drastičan rez u srce bosanskohercegovačkog policijskog i bezbjedonosnog sustava uzrokovan, po svemu sudeći, evidentnom blamažom vezanom za pokušaj atentata na Fikreta Abdića. Amaterizam koji je tom prilikom ispoljen gotovo je frapantan za jednu zemlju i njenu policiju. Hrvatski ministar vanjskih poslova Granić, prilikom nedavne posjete Sarajevu, oštro je kritizirao bosansku vlast zbog izvoza terorizma u susjednu državu. S druge strane, postoje i oni kojima je ovo više "šminkanje" situacije posebno pred Amerikom, što i nije pametna rabota (dovoljno je podsjetiti na iskustva sa posjetom Cristophera Predsjedništvu BiH, kada je bivšeg ministra policije, po drugi put, zapitao u smislu "jeste li raskrstili sa mudžahedinima" i dobio potvrdan odgovor, a onda dao znak za otpočinjanje akcije na kamp MUP-a u Pogorelici).

Sjedinjene Države su u BiH odavno prisutne sa svojim obavještajnim službama da bi se nešto ovako krupno moglo zataškati, ali valjda zato i ostaju još mnoge dileme oko kadrovskih promjena u službama bezbjednosti i policije! - zaključuje se u tekstu SB-a otprije 21 godinu.

(Sutra: Zašto je “Slobodna Bosna” 16. juna 1996. godine podsjetila na tekst Fahrudina Đape objavljen 1993. godine u "Nedjeljnoj Dalmaciji")