Da bi žene koje borave u sigurnoj kući mogle lakše pronaći zaposlenje i prehraniti svoju djecu nakon što izađu iz ove ustanove, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, s ministricom Amelom Dautbegović na čelu, planiralo je osmisliti program njihove prekvalifikacije i dokvalifikacije. 

Međutim, za ovu vrstu pomoći nije bilo zainteresiranih.

  Promjena mišljena  

Zamišljeno je bilo da Ministarstvo, u saradnji sa sigurnom kućom, osmisli program za žene žrtve nasilja koji bi finansirala Služba za zapošljavanje KS, ali odziva do sada nije bilo.       

- S obzirom na to da se radi o ženama čiji je identitet zaštićen, nisam mogla s njima razgovarati. Zbog toga sam ih uvezala s direktorom Službe za zapošljavanje KS, koji me je obavijestio da žene nisu zainteresirane. Kao ženi, to mi je nejasno iz razloga što su one finansijski zavisne od osoba koje su ih zlostavljale - rekla nam je Dautbegović.

Ističe da žene u sigurnoj kući, u koju najčešće dođu s djecom, mogu boraviti određeni period i da se nakon toga nemaju gdje vratiti osim zlostavljaču. Zbog toga ministrica dodaje da im, ukoliko promijene mišljenje, Ministarstvo stoji na raspolaganju i raspoloženo je realizirati takvu ideju.

S druge strane, direktorica Fondacije lokalne demokratije Jasmina Mujezinović, u čijoj se nadležnosti nalazi sigurna kuća, mišljenja je da takav program treba napraviti sa svim informacijama i tek onda ponuditi ženama. 

- Tako bi se lakše mogle organizirati jer bi znale koliko će trajati obuka. U januaru je devet žena bilo zainteresirano za obuku šivanja, ali su u međuvremenu našle zaposlenje - istakla je Mujezinović.

Ograničeni kapaciteti

Fondacija lokalne demokratije od oktobra 2000. godine vodi sigurnu kuću - Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. U kući može boraviti najviše 25 korisnika, i to deset žena i 15 djece. Prijem se vrši isključivo prema preporuci centara za socijalni rad, policijskih uprava ili NVO-a.