ekst “Dosta zločina!” uglednog bošnjačkog publiciste Nedžada Latića na portalu The Bosnia Times odjeknuo je poput bombe i ovih dana najčitanije je štivo u bh. medijsko-političkim krugovima. Među najkomentiranijim, a za neke i najbolnijim, je i Latićevo ukazivanje na činjenicu da “baršunasti diktator” Bakir Izetbegović nikada nije demantirao Senada Avdića, a niti je ovaj drugi ikada saslušavan zbog tekstova o Izetbegoviću ili, pak, o političkim ubistvima.

Nevidljivi poslovi

Jedan od takvih nedemantiranih primjera stoji u arhivu od 9. septembra 2004. godine, kada je u 408. broju prošle godine ugašene sedmične tiskovine “Slobodna Bosna” Avdić objavio tekst pod naslovom “Bakir Izetbegović - kako se neosjetno, a planski Bošnjacima desio vođa?!” u kojem doslovce tvrdi da je “Izetbegović sin doslovni i bukvalni gospodar ratnog i poratnog Sarajeva”.

ekst “Dosta zločina!” uglednog bošnjačkog publiciste Nedžada Latića na portalu The Bosnia Times odjeknuo je poput bombe i ovih dana najčitanije je štivo u bh. medijsko-političkim krugovima. Među najkomentiranijim, a za neke i najbolnijim, je i Latićevo ukazivanje na činjenicu da “baršunasti diktator” Bakir Izetbegović nikada nije demantirao Senada Avdića, a niti je ovaj drugi ikada saslušavan zbog tekstova o Izetbegoviću ili, pak, o političkim ubistvima. Nevidljivi poslovi Jedan od takvih nedemantiranih primjera stoji u arhivu od 9. septembra 2004. godine, kada je u 408. broju prošle godine ugašene sedmične tiskovine “Slobodna Bosna” Avdić objavio tekst pod naslovom “Bakir Izetbegović - kako se neosjetno, a planski Bošnjacima desio vođa?!” u kojem doslovce tvrdi da je “Izetbegović sin doslovni i bukvalni gospodar ratnog i poratnog Sarajeva”. 

Podsjećajući u tom tekstu kako je Bakir Izetbegović “u rijetkim, ali brižljivo tempiranim javnim istupima s gnušanjem odbacivao i najsitniju mogućnost da svoju sudbinu na bilo koji način veže za politiku, bilo da politika usmjerava njega ili da on kreira politiku...” U nastavku ove kolumne Avdić za Bakira Izetbegovića tvrdi:

- Ako je stariji Izetbegović, otac Alija, predstavljao javno, što bi se reklo legalno lice bošnjačke politike, onda su njegov sin i paralelna mreža koju je ovaj temeljito i daleko od očiju javnosti instalirao predstavljali tajnu, nevidljivu stranu toga lica.

Dok se predsjednik Predsjedništva BiH bavio visokom, krupnom, sudbinskom politikom, istovremeno je njegov sin paralelno obavljao desetine nevidljivih, konspirativnih, taktički i strateški dalekosežnih operativnih poslova: okupljao je i okrupnjavao mrežu kriminalnog polusvijeta honorirajući ih svim vrstama političkih i zakonsko-pravosudnih ustupaka, otkrivao je i postavljao (i od bilo kakve institucionalne kontrole štitio) najviše policijske i vojne autoritete, smjenjivao jedne a postavljao druge direktore u državnim firmama...

Njemu su na poklonjenje dolazili svi oni koji su željeli brzu a efikasnu promociju u stranci, vojsci, logistici, diplomatiji, pa i nomenklaturi Islamske zajednice. Sve za šta otac nije imao vremena i strpljenja, sin je s pažnjom i popriličnim entuzijazmom knjižio, slagao, premetao, smjenjivao, postavljao. Poslije bi se sve to skupa što sin osmisli i iskombinira tokom ritualnih porodičnih kadrovskih zasjedanja i konsultacija dobilo svoju institucionalnu verifikaciju.

Mogao je sve

Niko ko se u Sarajevu u posljednjih deset godina uspio afirmirati (preciznije masno obogatiti) u bilo kojem segmentu nije to mogao učiniti a da nije imao blagoslov Bakira Izetbegovića: bilo da je riječ o policajcima i vojnicima, građevinskim poduzetnicima ili dilerima automobila, sportskim radnicima ili arhitektima, ugostiteljima ili ministrima, humanitarcima ili logističarima, organizatorima mastodontskih kulturnih i umjetničkih svečanosti, ili vođama organiziranog kriminala...

Kao direktor Zavoda za izgradnju grada mlađi Izetbegović je mogao doslovce sve: i izbaciti vas iz stana i dodijeliti vam na lijepe oči stan od dvjesto kvadrata, i srušiti vam kuću i omogućiti da bespravno napravite zgradu, i srediti vam da zauzmete tuđi lokal i namjestiti vam inspekciju da vam zatvore vaš vlastiti...

Izetbegović sin je doslovni i bukvalni gospodar ratnog i poratnog Sarajeva, njegova mreža utjecaja je bezgranična i savršeno organizirana, u njoj su hiljade ljudi, po pravilu bogatih, moćnih a nerijetko i svirepo efikasnih, ili efikasno svirepih... – napisao je Senad Avdić, konstatirajući da je “Bakir Izetbegović po milijardu osnova i kriterija danas šef SDA i novi lider SDA-ovskog, što će reći predominantnog dijela bošnjačke populacije - ustvrdio je Avdić u 408. broju SB-a od 9.9.2004. godine, dakle daleko prije nego što će Bakir Izetbegović i stvarno zakormilariti strankom (nakon smrti Sulejmana Tihića 2014. godine).

Zanimljivo je da je samo dva broja poslije, tačnije 23. septembra 2004. godine, u SB-u broj 410 objavljen istraživački tekst o “20 najkrvavijih ubistava u poslijeratnoj BiH”, gdje je objavljen i naslov: “Politički motivisana ubistva i politički dirigovane istrage bez pronalaženja zločinaca”.

Podsjećajući u tom tekstu kako je Bakir Izetbegović “u rijetkim, ali brižljivo tempiranim javnim istupima s gnušanjem odbacivao i najsitniju mogućnost da svoju sudbinu na bilo koji način veže za politiku, bilo da politika usmjerava njega ili da on kreira politiku...” U nastavku ove kolumne Avdić za Bakira Izetbegovića tvrdi: - Ako je stariji Izetbegović, otac Alija, predstavljao javno, što bi se reklo legalno lice bošnjačke politike, onda su njegov sin i paralelna mreža koju je ovaj temeljito i daleko od očiju javnosti instalirao predstavljali tajnu, nevidljivu stranu toga lica. Dok se predsjednik Predsjedništva BiH bavio visokom, krupnom, sudbinskom politikom, istovremeno je njegov sin paralelno obavljao desetine nevidljivih, konspirativnih, taktički i strateški dalekosežnih operativnih poslova: okupljao je i okrupnjavao mrežu kriminalnog polusvijeta honorirajući ih svim vrstama političkih i zakonsko-pravosudnih ustupaka, otkrivao je i postavljao (i od bilo kakve institucionalne kontrole štitio) najviše policijske i vojne autoritete, smjenjivao jedne a postavljao druge direktore u državnim firmama... Njemu su na poklonjenje dolazili svi oni koji su željeli brzu a efikasnu promociju u stranci, vojsci, logistici, diplomatiji, pa i nomenklaturi Islamske zajednice. Sve za šta otac nije imao vremena i strpljenja, sin je s pažnjom i popriličnim entuzijazmom knjižio, slagao, premetao, smjenjivao, postavljao. Poslije bi se sve to skupa što sin osmisli i iskombinira tokom ritualnih porodičnih kadrovskih zasjedanja i konsultacija dobilo svoju institucionalnu verifikaciju. Mogao je sve Niko ko se u Sarajevu u posljednjih deset godina uspio afirmirati (preciznije masno obogatiti) u bilo kojem segmentu nije to mogao učiniti a da nije imao blagoslov Bakira Izetbegovića: bilo da je riječ o policajcima i vojnicima, građevinskim poduzetnicima ili dilerima automobila, sportskim radnicima ili arhitektima, ugostiteljima ili ministrima, humanitarcima ili logističarima, organizatorima mastodontskih kulturnih i umjetničkih svečanosti, ili vođama organiziranog kriminala... Kao direktor Zavoda za izgradnju grada mlađi Izetbegović je mogao doslovce sve: i izbaciti vas iz stana i dodijeliti vam na lijepe oči stan od dvjesto kvadrata, i srušiti vam kuću i omogućiti da bespravno napravite zgradu, i srediti vam da zauzmete tuđi lokal i namjestiti vam inspekciju da vam zatvore vaš vlastiti... Izetbegović sin je doslovni i bukvalni gospodar ratnog i poratnog Sarajeva, njegova mreža utjecaja je bezgranična i savršeno organizirana, u njoj su hiljade ljudi, po pravilu bogatih, moćnih a nerijetko i svirepo efikasnih, ili efikasno svirepih... – napisao je Senad Avdić, konstatirajući da je “Bakir Izetbegović po milijardu osnova i kriterija danas šef SDA i novi lider SDA-ovskog, što će reći predominantnog dijela bošnjačke populacije - ustvrdio je Avdić u 408. broju SB-a od 9.9.2004. godine, dakle daleko prije nego što će Bakir Izetbegović i stvarno zakormilariti strankom (nakon smrti Sulejmana Tihića 2014. godine). Zanimljivo je da je samo dva broja poslije, tačnije 23. septembra 2004. godine, u SB-u broj 410 objavljen istraživački tekst o “20 najkrvavijih ubistava u poslijeratnoj BiH”, gdje je objavljen i naslov: “Politički motivisana ubistva i politički dirigovane istrage bez pronalaženja zločinaca”.

Kaseta, Ugljen, Kemo

Podsjećajući tu, između ostalih, i na ubistvo Nedžada Ugljena, pomoćnika direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), izvršeno 28. septembra 1996. između 20 i 20.30 sati, Avdić tog 23. septembra 2004. objavljuje kako nema sumnje da je ubistvo Ugljena povezano s pokušajem ubistva Nedžada Herende, bivšeg agenta AID-a, kojeg je Ugljen posjetio u bolnici i na diktafonu snimio čitavu njegovu priču.

- Ja tu priču imam na kaseti i Kemo (Ademović, bivši direktor AID-a) sada hoće zbog nje da me ubije”, rekao je Ugljen mjesec dana prije nego što će biti pogođen sa dva hica. Šest godina kasnije, početkom aprila 2002., u Kantonalnom sudu u Sarajevu je na zahtjev tadašnjeg kantonalnog tužioca Mustafe Bisića otvoren istražni postupak u slučaju ubistva Nedžda Ugljena, na temelju novih informacija i saznanja koji su Tužilaštvu dostavljeni iz AID.

U svom svjedočenju pred Kantonalnim i Federalnim tužilaštvom bivši predsjednik Vlade BiH Hasan Muratović je naveo: “Ugljen me vrlo emotivno, na momente plačući, izvijestio da ima pouzdane informacije da Ademović priprema njegovu likvidaciju. Ja sam o svemu obavijestio Izetbegovića, a zatim sam napisao i kratko pismo sa zahtjevom da se slučaj „Herenda“ stavi pod kontrolu. Nekoliko dana kasnije Ugljen je likvidiran”, kazao je, između ostalog, Muratović. On je također tvrdio da ga je AID predvođen Ademovićem pokušao uništiti jer je insistirao na pokretanju istrage i otkrivanju nalogodavaca Ugljenove likvidacije - pisala je SB 23. septembra 2004. godine.

(Sutra prenosimo šta je Nedžad Latić prije osam godina pisao o “prstima tajnih ruku u Bosni”, atentatima na Nedžada Ugljena i Jozu Leutara, ubistvu Ramiza Delalića, kada je također podsjećao na to kako je “Slobodna Bosna” čak optuživala Bakira Izetbegovića da stoji iza atentata na Leutara)

Ramiz Delalić Ćelo trebao imati status zaštićenog svjedoka!?

- Vrlo je zanimljiva vijest objavljena u štampi da je ovih dana u sklopu istrage o ubistvu Ugljena u Sarajevu saslušan i Ramiz Delalić Ćelo koji nakon nedavnog hapšenja izdržava zatvorsku kaznu u zatvoru u Zenici. Prema našim saznanjima, Delalić je saslušan kao osoba koja bi eventualno mogla imati dragocjena saznanja o naredbodavcima i izvršiteljima ubistva Ugljena. Navodno je samo dvadesetak minuta nakon što se zločin desio Delalić ušao u jedan sarajevski restoran i saopćio odabranom društvu, mnogo prije nego što je atentat zvanično potvrđen, da je Ugljen ubijen. Unutar policijsko-pravosudnog miljea u Sarajevu špekulira se da bi Delalić čak mogao imati i status zaštićenog svjedoka u ovom slučaju a da zauzvrat traži da mu se “progleda kroz prste” u istrazi oko ubistva srpskog svata Nikole Gardovića 1992. godine!? - stoji u istraživačkom tekstu SB-a o politički motiviranim ubistvima od 23. septembra 2004. godine.